Unatoč velikom nevremenu, u ponedjeljak navečer u Cinestaru zagrebačkog Branimir centra održana je svečana kinopremijera filma “Goltzius i Pelikanova družina” legendarnog britanskog redatelja Petera Greenawaya, snimljenog u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji, a premijerno prikazanog na filmskom festivalu u Puli. Riječ je o prvom “velikom” međunarodnom filmskom projektu u kojeg je Hrvatski audiovizualni centar uložio novac, a koji je dovršen i uvršten u program najvećih domaćih kinoprikazivača.
Podsjetimo, u manjinskim koprodukcijama dosad su uglavnom snimani regionalni filmovi, od kojih su neki, poput “Parade” Srđana Dragojevića i “Krugova” Srđana Golubovića, postigli izniman uspjeh na međunarodnim festivalima.
Film “Goltzius i Pelikanova družina” režirao je pak jedan od najvećih europskih redatelja, umjetnik s opusom čiji počeci sežu u rane 1960-e godine, a filmovi mu se redovito prikazuju u programima Berlina, Venecije i Cannesa. Zanimljivo, Peter Greenaway školovani je slikar, koji je ljubav prema filmu otkrio gledajući radove Ingmara Bergmana i francuskih novovalnih redatelja poput Jean-Luca Godarda.
Fascinacija njihovim ikonoklastičkim pristupom filmu i Greenawayeve opsesije baroknim i renesansnim slikarstvom snažno se odrazila na njegov kasniji rad, u kojem su najpoznatiji filmovi “Trbuh arhitekta”, “Davljenje po brojevima” te “Kuhar, lopov, njegova žena i njezin ljubavnik”, svi s kraja osamdesetih godina. Film “Goltzius i Pelikanova družina” nastavlja se na “Nightwatching” iz 2007. godine, povijesnu fantastiku o Rembrandtovu (ljubavnom) životu, nagrađenu dvjema nagradama na festivalu u Veneciji.
Pohotni i oholi
Najnoviji film, snimljen u Hrvatskoj, pseudopovijesni je portret nizozemskog tiskara i slikara Hendrika Goltziusa, kojeg Greenaway zamišlja kao pornografa za visoko društvo. Njegov Goltzius s (fikcionalnom) kazališnom trupom putuje od dvora do dvora izvodeći biblijskim motivima nadahnute erotske predstave. Pri tome iznimno cinično komentira dvostruka mjerila moralnosti koja pronalazi u Bibliji debatirajući o njima s pohotnim markizom od Elzasa i njegovom oholom dvorskom svitom.
Onima koji ne poznaju stil Petera Greenawaya iznimno će čudno, pa i vulgarno, izgledati ovaj visokostilizirani film, u kombiniranoj igrano-animiranoj tehnici, snimljen na setu nalik na minimalističku kazališnu kulisu, a smještenom u golemom prostoru nekadašnje tvornice Gredelj u Zagrebu. U većini prizora glumci su potpuno goli, pa je teško nabrojiti kadrove u kojima se ne pojavljuje bar jedan (često erektirani) penis, što bi dodatno moglo uznemiriti konzervativnu publiku. Grotesknim simuliranjem seksualnog čina, Greenawayevi likovi pripovijedaju starozavjetne priče o Adamu i Evi, Lotu i njegovim kćerima, Davidu i Bat-Šebi, Potifarovoj ženi, Samsonu i Dalili te na koncu novozavjetnu priču o Ivanu Krstitelju i Salomi. Namjera glavnog lika Goltizusa (Ramsey Nasr), naime, nagovoriti je Markiza (F. Murray Abraham) da mu kupi luksuzni tiskarski stroj kojim bi mogao proizvesti svoju erotsku verziju Biblije. Računajući na Markizov neukrotivi libido, Goltizus ga draži pornografskim izvedbama nudeći mu da u finalnom poglavlju njegova kazališnog slijeda preuzme glavnu ulogu, općeći s mladom Adaelom (Kate Moran), čijeg je ljubavnika prethodno utamničio.
Ocjene koje je dosad prikupio najnoviji Greenawayev film, u koji je Hrvatski audiovizualni centar preko producenta Igora Nole uložio 1,4 milijuna kuna, vrlo su podijeljene. Dok štovatelji njegova opusa “Goltizusa i Pelikanovu družinu” smatraju jednim od najzanimljivijih Greenawayevih radova, dio inozemnih kritičara vrlo je rezerviran prema filmu smatrajući da je redatelj napokon pretjerao u eksploataciji ljudske seksualnosti na velikom platnu, pritom izgubivši narativnu nit. I zaista, ovaj dvosatni film na trenutke se gubi u vlastitoj strukturi, no tek kad nam se učini da bi mogao postati naporan, redatelj nam privlači pozornost novom nepodopštinom tjerajući nas da ga koncentrirano gledamo dokraja. Da nije riječ o hrvatskoj koprodukciji, teško je zamisliti da bi “Goltzius” igrao u širokoj distribuciji jer estetikom je bliži nezavisnim art kinima i filmskim festivalima, a zbog kontroverzne teme mnogi bi ga mogli označiti blasfemičnim, što se najčešće loše odrazi na utržak kina.
Očito svjestan te opasnosti, Greenaway je vlastiti lik u filmu optužio za blasfemiju i podvrgnuo suđenju u kojem zajedljivo prokazuje šupljine u crkvenim dogmama a priori odgovarajući mogućim napadačima. Svoj obračun s vjerskim moralom Greenaway započinje već u prvoj od šest prikazanih Goltziusovih predstava, onoj u kojoj je postanak Adama i Eve rekonstruiran na iznimno karnalan način, postavljajući nakon toga Evu na “sve četiri”, tako da je uzbuđeni Adam uzima s leđa, u pozadini rotirajući englesku riječ “GOD” koja se izmjenjuje s imenicom “DOG” (Bog = Pas). Erotizirane biblijske teme prikazane u filmu nisu slučajno odabrane – one su tu da gledatelja suoče sa šest seksualnih tabua (voajerizam, incest, preljub, pedofilija, prostitucija i nekrofilija) koje će svaka Crkva osuditi, a u Bibliji su istodobno prikazane kao normalan dio vjerskog mitskog folklora.
Povijest vjerskog morala
Svoje provokativne, polemične teze Greenaway potkrepljuje brojnim prikazima požudnog općenja biblijskih junaka u djelima velikih europskih slikara, vodeći nas kroz vlastitu, pomno kuriranu turu ključnim koracima u razvoju javne moralnosti kakvu danas poznajemo. Pritom se ne libi svih oblika političke nekorektnosti, pa tamnopute robove glume crnom pastom premazani bijelci, na što se prije stotinjak godina nitko ne bi obazirao, no danas se na takav postupak gleda kao na vrhunac rasizma. Baš kao što nas danas, implicira Greenaway, u doba navodnog seksualnog oslobođenja tjelesnost šokira više nego ikad.