“Trimalhionova gozba”, slavni ulomak iz “Satirikona”, rimskog pisca Petronija iz 1. stoljeća, bila je tematsko polazište redatelju Nenadu Glavanu u zamišljanju koncepta predstave “Table d’hôte”, koja će biti premijerno izvedena u subotu 10. veljače u 20 sati u dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a.
Glavan je okupio međunarodnu ekipu troje eminentnih autora mlađe generacije i zadao im temu: Europa i Europska unija danas, s pogledom unatrag na Rimsko Carstvo u vrijeme njegova vrhunca i početka dekadentnog raspadanja. Bahati, obijesni, prema robovima okrutni i u svakom pogledu beskrupulozni Trimalhion iz Petronijeva “Satirikona” metaforičko je polazište i simbol u komadu koji se sastoji od tri epizode čiji su autori Finkinja Saara Turunen, hrvatski pisac, dramatičar i pjesnik iz Londona Aleksandar Hut Kono i Talijan Emanuele Aldrovandi.
Kao i njihovi autori, tako i tri dijela predstave sadrže različite estetike i postupke, ali ih je autor koncepta i redatelj Glavan ujedinio u neprekinutu dramaturšku cjelinu koja, mjestimice na vrlo apstraktan način, govori o današnjoj Europi, njenom klimaksu i raspadanju, populizmu, ekstremizmima, tjeskobama i strahovima.
– Surađujući s Finskim institutom za kazalište, upoznao sam i sjajne tekstove Saare Turunen. Međutim, kad sam joj se obratio s idejom za ovaj projekt, saznao sam da je ona u fazi “posttekstualnog teatra”, napuštanja dramskog teksta i “pisanja” slika. To je nešto puno drukčije, jedan začudan pravac kojem se u posljednje vrijeme i inače okreće skandinavski teatar – priča nam splitski redatelj o prvom dijelu komada i njegovoj autorici.
– Aleksandar Hut Kono, naš pisac koji živi u Londonu, gdje se opere na njegova libreta izvode u Covent Gardenu, temu je stavio u kontekst međunarodne konferencije latinista na kojoj dolazi do žučne polemike o poziciji prijevoda, a sve se događa u Bruxellesu gdje su svi pomalo izgubljeni u prijevodu dok skaču u vlastitu prošlost i budućnost svojih života. Sve je prepuno tračeva i pakosti – kaže Glavan o doprinosu hrvatskog autora, dok za Aldrovandija, ovjenčanog nacionalnom talijanskom nagradom Luigi Pirandello, kaže da “piše matematički precizno kao Bach” i da je njegov dio “lucidan i briljantan traktat populizma”.
Osim mladih autora, Glavan je za svoju najnoviju predstavu odabrao još mlađe hrvatske glumce. To su Marko Braić iz Pule, inače i uspješan slikar, Maja Ožegović izašla iz Šerbedžijine glumačke klase u Rijeci, Denis Bosek sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti te Matino Antunović iz glumačke klase sveučilišta Libertas. Pored njih na pozornicu se kao glumica vraća i naša nacionalna baletna prvakinja Almira Osmanović, koja je ujedno autorica koreografije i scenskog pokreta, a s Glavanom je uspješno surađivala već u nekoliko projekata.
- Podjela mi je kao “dream team”. Dugo mi se već nije dogodila tako dobra atmosfera i suradnja s jednim ansamblom. Kažu mi da se s njima igram kao s lego-kockama i bespogovorno se bacaju u svaku situaciju i apsolutno predaju realizaciji svake ideje. Mladi su i nadobudni, a Almira također ima dijete u sebi i mladenačku energiju kojom ih potiče i svojim iskustvom čini dobar kontrapunkt – kaže Glavan.
Autor glazbe je Gerardo Cinquegrana, kostime potpisuje Matija Čop, video Dino Nikšić, a oblikovanje svjetla Tomislav Maglečić. Nakon subotnje premijere, predstava će imati još jednu izvedbu u ponedjeljak, a za nju su već zainteresirani i u talijanskim kazalištima i Finskom institutu za kazalište.
Danas se raspada cijeli svijet Političari ne prave uvjete za budućnost jeli nisu sposobni za ova doba.Mi moramo imati škole fakultete da bi nešto bili a političari su Mesari ,vrtlari,odvjetnici i sve ostalo a politiku niko skoro nije učio.Ovakav način vođena Država je aut.danas trebamo direktnu politiku bez parlamentarnih većina već sada je kasno a ko sutra počne kaskati će za drugima .