Steven Spielberg neupitni je majstor filma, čovjek koji je već ranim TV filmom "Duel" osvojio nagradu Emmy, zahvaljujući uspjehu svojih "Ralja" doslovno izmislio blockbustere, rušio rekorde gledanosti "Indianom Jonesom", obilježio nam djetinjstvo "E.T.-jem", a politički nabijenijim filmovima poput "Schindlerove liste" upisao se i u povijest redateljske nagrade Oscar. Režirao je 60 filmova i serija te ih producirao čak 183, a sada je, čini se, odlučio da je vrijeme za intimni, sentimentalni put u vlastitu prošlost. Za razliku od indie majstora P.T. Andersona, koji se u nedavnoj "Licorice Pizzi" posvetio tinejdžerskim dramama vlastita odrastanja, Spielberg je u središte radnje svojih "Fablemanovih" stavio likove svojih roditelja, otuđenog genijalca i zanesene kućanice čija se obitelj raspala kada je mladom Stevenu bilo samo 19 godina.
Događaj je to koji je redatelj kao formativnu traumu često spominjao u intervjuima, a sada ga je odlučio prigrliti, proživjeti i otpustiti pred cijelim svijetom. Rezultat je sentimentalni, na trenutke potresni, ali i ganutljivo smiješni film o tek djelomično fikcionaliziranom iskustvu samog autora, fokusiranom na godine gubitka doslovne i metaforičke nevinosti. U ulogama otuđenih roditelja odlični su Michelle Williams i Paul Dano, a glavnog junaka utjelovio je Gabriel LaBelle, kojega je Spielberg otkrio u svijetu jeftinih zombi filmova i dao mu priliku života. Mladi ju je glumac itekako iskoristio, baš kao i maleni debitant Mateo Zoryon Francis-DeFord u ulozi njegove mlađe verzije. Upečatljvu epizodnu ulogu imao je i Judd Hirsch kao mahniti ujak Boris, a prava filmofilska poslastica pojavljivanje je kultnog Davida Lyncha u ulozi "najboljeg redatelja na svijetu", legendarnog Johna Forda.
Njihova međuigra, uz širok ansambl pratećih glumaca, polako plete tkaninu svevremenske obiteljske priče, redatelju očito toliko bliske da ju je odlučio poštedjeti kičastih emocija kakvima inače dobro vlada. Umjesto toga, "Fablemanove" je natrpao posvetama junacima svojeg djetinjstva koje će filmofili itekako cijeniti, jer svaki se kadar gleda kao mali filmski kviz u kojem se reference samo nižu, a sve narativne niti vješto je uvezao jedan od najboljih dramatičara današnjice Tony Kushner.