Nakon uspjeha koji je postigao sa svojim posljednjim filmom "Tri plakata izvan grada", Martin McDonagh ponovno se našao u dvostrukoj ulozi i redatelja i scenarista kako bi stvorio "Duhove otoka". Riječ je o crnohumornoj drami koja vrvi neočekivanim obratima, originalnim narativom, pa čak i elementima tjelesnog horora. McDonaghu su u uspješnoj realizaciji ovoga projekta pomogli i stari glumački partneri Colin Farrell i Brendan Gleeson koje je, nakon gangsterske crne komedije iz 2008. "Kriminalci na godišnjem", sada ponovno spojio. Njihova međusobna kemija i pitak i privlačan, humoran i zabavan odnos već su prokušani. Ovdje su, s kojom godinom više na njihovim licima, samo ponovno oživljeni.
Radnja "Duhova otoka" smještena je na imaginarni irski otok Inisherin početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, u doba Građanskog rata. Glavni akteri su dvojica prijatelja, Pádraic (Farrell) i Colm (Gleeson), čije prijateljstvo naruši, odnosno prekine iznenadna i za Pádraica krajnje nelogična i neprihvatljiva Colmova odluka da se više ne želi družiti s njim. A razlog je taj što se Colmu Pádraic jednostavno više ne sviđa. Njih dvojica su, zapravo, potpuno različiti. Pádraic je dobrodušna i prostodušna blesava naivčina kojoj dokolicu prekidaju odlasci u pub gdje se zabavlja pričajući priče o tome kakvu je nuždu imala njegova magarica. S druge strane, Colm je glazbenik koji je misaonija osoba, koji vjeruje kako se za života mora nešto stvoriti po čemu će čovjek ostati upamćen.
I sada se odjednom našao u trenutku svoga života kada nema snage ni volje trpjeti njemu besmislene i prazne priče o magarčevu izmetu. Pádraic, kao osoba s nešto skromnijim intelektualnim, introspektivnim i misaonim vještinama, to jednostavno ne može prihvatiti. Sve dok mu Colm ne zaprijeti da će na svako njegovo obraćanje on sebi odrezati po jedan prst koji će mu osobno dostaviti doma. Kako će se Pádraicovo pomalo naivno i bezazleno poimanje svijeta u kojem je najvažnije da su ljudi samo dobri jedni prema drugima uklopiti u zahtjev njegova dojučerašnjeg najboljeg prijatelja, rasplet je koji će do samog kraja filma iznenađivati.
Nekako se čini da su obiteljski odnosi, a još više oni romantični teme koje češće zaokupljaju filmski svijet. Međutim, "Duhovi otoka" film je koji je napokon donio istovremeno i analizu i sintezu kompleksnog odnosa kakvo prijateljstvo jest. No to je samo jedan sloj koji, zajedno sa svim odreda pomalo grotesknim likovima, donosi humorni dio priče. Sve dok odjednom iz tog dijela ne isplivaju teme poput usamljenosti, beznađa, ljutnje, povrijeđenosti, depresije i izoliranosti koje pak donose neka nova pitanja poput onog kome i u kojoj mjeri jedan čovjek duguje drugom čovjeku, makar najbližem svome, opravdanja za svoje postupke koje jednostavno čini po inerciji svojih osjećaja.