Dugometražni dokumentarni film ''Neželjena baština'' redateljice i scenaristice Irene Škorić, dobio je Nagradu publike na Forteca International Film Festivalu Perast koji se je održao od 26.-30.7.2017. u crnogorskom gradu Perastu u općini Kotor.
Naziv Forteca (zidine Fortece iznad Perasta) znači tvrđava ili obrana, a festival u fokusu ima promociju onih filmova koji se bave obranom kulturnih vrijednosti i nasljeđa.
Festival posebnu pažnju usmjerava na žensko filmsko stvaralaštvo, kako lokalno, tako i svjetsko.
Projekcije su se održavale u Muzeju Perast, na glavnom gradskom trgu, u Rimskim mozaicima u Risnu, kao i na otoku Gospa od Škrpjela.
Direktorica i producentica festivala je glumica Jelena Mila Ivanišević, švedsko-srpsko-crnogorska glumica s timom suradnika iz Švedske, Norveške, Srbije i Crne Gore.
Film je do sada osvojio 1. nagradu za najbolji dokumentarni film na 6. Balkan New Film Festivalu BaNeFF u Stockholmu, Nagradu za najbolji dokumentarni film na Ischia film festivalu u Italiji, posebno priznanje na Accolade global film festivalu u San Diegu, Nagradu za najbolju fotografiju na San Gio' Verona video festivalu u Veroni i Zlatnu nagradu za Najbolji film u kategoriji povijesne i arheološke tematike na WorldFestu u Houstonu, a svoju svjetsku premijeru imao je na međunarodnom Sarajevo film festivalu prošle godine. Hrvatsku premijeru doživio je ove godine na ZagrebDoxu.
Stominutni film „Neželjena baština“ govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika koji govore o vremenu antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Od 1945.- 1990. godine izgrađeno je na tisuće NOB spomenika po cijeloj bivšoj Jugoslaviji koji, svaki na svoj način, obilježavaju događaje iz Drugog svjetskog rata.
Ti su spomenici bili, posebno neki vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte. U Hrvatskoj je od devedesetih srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće. Film Irene Škorić priča o spomenicima naših vrhunskih umjetnika srušenim od devedesetih do danas. Promijenjene društvene vrijednosti i nove političke okolnosti su međunarodno priznata umjetnička djela učinila nepoželjnima i metom vandalskih rušilačkih napada. Slikom i govorom svjedoka, eksperata, umjetnika i političara, pa i onih koji su građu spomenika prodavali kao sekundarnu sirovinu, film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
Snimanje cijelog filma, koji je nastao u produkciji Artizana filma, potrajalo je čak nekoliko godina, a za kamerom su se izmjenjivali Branko Cahun, Darko Krakar i Robert Krivec. Montažer je Silvije Magdić, a skladatelj Ivo Josipović.