Vesela petorka pisaca - od kojih je najelegantniji bio Ludwig Bauer s leptir-mašnom - krenula je 19. ožujka iz Zagreba avionom na Leipziški sajam knjiga. Petorku su činili Miro Gavran, Edo Popović, Zoran Ferić, Lujo Bauer i moja malenkost. Nakladnik Zdenko Ljevak, zaslužan da smo sudjelovali, poveo je i suprugu Mariju.
Nakon što smo se smjestili u hotel "Astral", podosta udaljen od grada, Zoran, Edo i ja odlučili smo potražiti nešto za jelo. Lutali smo praznim ulicama zvučnih imena: Heinrich Heine Strasse, Stefan Zweig Strasse (u Leipzigu su rođeni ili su živjeli i M. Luther, Novalis, Schiller, Nietzsche, Goethe, KŠstner...), pored napuštenih zgrada i tvornica. Na kraju smo pronašli malu, ugodnu, dobro sređenu gostionicu. Čoporativno idemo na svečano otvaranje Sajma u velebnu Gewandhaus, smještenu na velikom trgu, nalik našem "Lisinskom", a nasuprot impozantnoj leipziškoj Operi. S poprilično mnogo riječi prisutnima se obraćaju gradonačelnik Wolfang Tiefense, direktor njemačkih izdavača Dieter Schormann i dr. uz odličnu svirku The Leipzig New Mendelssohn Chamber Orchestra.
S nama je sad već i Alida Bremer, prevoditeljica koja je stigla iz M?nstera i, naravno, Srećko Lipovčan, naš dobri organizacijski duh.
Sljedećeg jutra, uoči polaska na Sajam, saznali smo da je počeo rat u Iraku, a nas je, iako daleko od Bagdada, na cesti kojom smo se vozili također zaustavila američka bomba, ali iz II. svjetskog rata, pronađena u neposrednoj blizini. Simbolično!
Službeno otvorenje hrvatskog štanda bilo je u jedanaest sati, nakon kojega glumac Thorsten Giese na njemačkom čita tekstove Mire Gavrana i moje malenkosti, a Alida vodi kratak razgovor o našim novim knjigama i literarnim preokupacijama. Ponosni smo jer je mali hrvatski štand tik uz ruski: Rusija je naime bila ove godina zemlja partner.
Nakon što smo se zasitili knjiga Alida, Edo, Lujo, Zoran, Mihaela Potz (novinarka Hrvatskog radija) i ja prepustili smo se gradu koji nas je ugostio, i ne samo nas: Alida nam je otkrila da Sajmom i Leipzigom tumaraju brojini pisci koji će u tri dana održati šest stotina književnih večeri!
Ali prije nego smo se još jednom prepustili knjizi i književnicima, i da sve bude u duhu, zasjeli smo u podrum "Auerbachs Keller", u kojem je Goetheov Mefisto nagovarao Fausta da mu proda dušu.
Nahranjeni njemačkom roladom, knedlama i crvenim kupusom zavukli smo se u cafĐu00E8 "Puschkin" uređen u nostalgičnom stilu bivšeg režima.
Drugog dana Sajma na red da se predstave došli su Popović i Ferić. Najvažnije što se čulo jest da pripremaju nove knjige. Inače u press centru nije o Leipzigu bilo ništa na engleskom.
Autori, koje znam samo po imenu, neke i po djelu, predstavljali su se na ulazu u "Glasshalle" na autorskoj plavoj sofi. Tako je transvestit Lilo Wanders govorio o svojoj novoj knjizi, Ahne recitirao najnovije pjesme, a vidjela sam i Doris Dšrrie, poznatu njemačku spisateljicu, prevođenu i u nas. No zaželjela sam se skitnje i upoznavanja grada.
Ludwig Bauer predstavio se treći dan ulomcima iz romana, a Srećko Lipovčan to je učinio časopisom Most/The Bridge. Čitanjem ulomaka iz prevedenih djela Miroslava Krleže, Dubravke Ugrešić i Julijane Matanović simbolično je zahvalio Berlinčanki Barbari Antkowiak, prevoditeljici s hrvatskoga na njemački.
U općem metežu kakav prati slavne vidjeli smo G?ntera Grassa "izloženog" na plavoj sofi, a ja sam ga unatoč kašnjenju i gužvi uspjela fotografirati. Iz svijeta Gutenbergove galaksije pobjegla sam u "Mendelssohnovu kuću", pa do crkve Sv. Thomas, gdje je J. S. Bach bio kantor.
Nevjerojatno mjesto: malo-malo pa naletim na veličinu, kakva je i naš grafičar Ivan Picelj kojem je tih dana u Leipzigu otvorena retrospektiva. U prelijepoj kavani "Park Hotela" čavrljamo s Borom Ćosićem: složili smo se da je važno sudjelovati na ovakvim manifestacijama, a ne stajati postrani.
Na kraju putešestvija još smo zadnji put prošetali središtem grada i popili kavu u sjeni Goetheova spomenika, možda i da bismo udahnuli nešto od njegove književne veličine.