Uzbudljiva glazba Bachova sina Carla Philippa Emanuela iz razdoblja između baroka i klasike lijepo je osvježenje svakog programa. Tako je bilo i na otvorenju sezonu Zagrebačkih solista u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Sinfonia u A-duru C. P. E. Bacha, rođenog prije 300 godina, u svojim je unisonim pasažima osobito dobro pokazala volju ansambla za snažnim i strastvenim potezima gudala, a isto tako i potrebu da se takav zvuk i dalje oplemenjuje i češlja. U standardan repertoar ansambla već spada i suvremena Muzika za gudače i čembalo Frane Paraća, s Pavlom Mašićem za čembalom, a koncert je završen Dvořákovom Serenadom za gudače u d-molu.
No, svakako najveća atrakcija, a pokazalo se i dobitak, bio je u prvom dijelu večeri Rodrigov "Concierto de Aranjuez" u obradi Sretena Krstića za gudače s Petritom Çekuom u solističkoj ulozi. Od partiture prepune boja za veliki orkestar koncertni majstor Krstić napravio je preglednu, dojmljivu i funkcionalnu gudačku grafiku na čijoj je podlozi Çekuova pjesnička virtuoznost i glazbenička silueta rijetko viđene plemenitosti i profinjenosti došla do izražaja još više nego što bi bio slučaj u srazu gitare s orkestrom.
Nakon oduševljenja publike u HGZ-u, kojoj je Çeku morao udovoljiti i dodatkom (bila je to "Melodia sentimental" Heitora Ville Lobosa), Zagrebački solisti očito u rukavu imaju jak adut za neku svoju buduću turneju s Rodrigovim, Krstićevim i Çekuovim "Aranjuezom".