Nije to bio zvuk na kakav smo navikli od Orkestra Marijinskog kazališta, osobito kad dirigira Gergijev. Čak i poslovično sjajni gudači proizveli su poneki mutan i kolebljiv akord, a melodijske linije nisu im uvijek bile uvjerljive i čiste. Pokoji nesigurni ton puhača u sedam sati Wagnera i nije neko čudo, ali opet se događalo malo prečesto. Ipak, Ljubljana je sve to spremno oprostila svojim redovitim gostima iz Sankt Peterburga i ispratila ih ovacijama. Prošlog utorka, u 18 sati, kada je trebala početi izvedba "Rajninog zlata", direktor Ljubljanskog festivala Darko Brlek još uvijek je stajao ispred Cankarjevog doma i bez nervoze nam rekao: malo ćemo kasniti, Valerij je još u avionu. Predugo on surađuje s velikim maestrom Gergijevim i predobro zna koliko mu njegova gostovanja znače da bi se uzbuđivao, a kamoli ljutio.
Predstava je počela u sedam. Kasnije nam je sam Gergijev objasnio da je večer ranije s orkestrom bio u Grafeneggu pokraj Beča, ali je ujutro morao "skoknuti" do Moskve na važan dogovor o budžetu za sljedeću sezonu Marijinskog koji se ove godine doslovno udvostroučio. Ne budžet, nego Marijinski. Nakon što je prije nekoliko godina izgradio zasebnu koncertnu dvoranu, Gergijev je 2. svibnja ove godine, na svoj 60. rođendan, otvorio i novu operu: Marijinski 2, tik do povijesne stare koja je također i dalje u punom pogonu. Sve te dvorane i pozornice sada opslužuje i na njima nastupa ukupno tri tisuće zaposlenih. Kada smo pitali koliko u toj brojci ima administrativnog osoblja, velika maestrova prijateljica i podupirateljica, grofica Yoko Nagae Ceschina duhovito je, i ne sasvim netočno, rekla: "samo jedan" i pokazala prstom na Gergijeva.
Sljedeće večeri predstava je počela na vrijeme. Na redu je bila Valkira, drugi, daleko opsežniji dio Wagnerova maratonskog Ringa. Gergijev je tog poslijepodneva s orkestrom i pjevačima održao probu i svi su bili sabraniji, a ukupna zvučna slika daleko moćnija, što je itekako važno u dočaravanju svih tih zemaljskih i nebeskih oluja, paklenskih galopa i božanskih bijesova Wotana i Fricke. Doduše, na pjevače se nismo mogli požaliti ni prve večeri kada je miljenik publike postao sjajni tenor Mihail Vekua u ulozi Logea, dok je Wotana pjevao još jedan sada već širom svijeta slavni izdanak Marijinskog Jevgenij Nikitin. Sljedeće večeri tu je ulogu preuzeo Avgust Amonov, Fricka je ponovno bila sjajna Jekaterina Semenčuk, a uz podršku blistavog valkirskog okteta u ulozi Brünnhilde veličanstvena je i zanosna bila Olga Savova u monumentalnoj sada već deset godina staroj produkciji Georgea Tsypina.
No, što je onda razlog poljuljanoj kvaliteti orkestra, tog ponosa Gergijeva, Sankt Peterburga i čitave Rusije? Smjena generacija, odnosno pomlađivanje i širenje. Za dvije velike operno-baletne te jednu koncertnu pozornicu Marijinskom sada trebaju i najmanje tri orkestra, a da ne spominjemo i neprestane turneje. Gergijev nam je priznao, ali ne s kajanjem, već s ponosom, kako su mnogi mladi muzičari u te dvije večeri u Ljubljani prvi put svirali u predstavama Wagnerova Ringa. On ih je sam odabrao prije nekoliko mjeseci na velikoj audiciji na koju je iz mnogih zemalja, pa čak i iz Japana, u Sankt Peterburg došlo više od šest stotina mladih glazbenika. Bilo bi preveliko čudo da je sve zvučalo savršeno, ali strasti i predanosti nije nedostajalo. Sljedećeg jutra pola se orkestra vratilo u Sankt Peterburg, a druga je polovica s Gergijevim odletjela u Rotterdam. Sve njih čeka povijesna sezona u kojoj se nadaju samo od ulaznica prikupiti između 30 i 40 milijuna eura, kaže Gergijev, u čijoj glavi sigurno već rastu nove umjetničke Walhale u koje će biti uložen taj novac. Marijinski je trenutačno najveći i najbrže rastući umjetnički pogon na svijetu, a glavni jamac da neće početi proizvoditi umjetničku konfekciju još uvijek je upravo Gergijev, čudo od umjetničke i menadžerske karizme, a ponajviše fizičke izdržljivosti. Nastavak te priče i Ringa u Ljubljani slijedi za godinu dana. Ako ste ove godine propustili, najsrdačnije vam preporučam da dogodine budete tamo. Ljubljanski je festival i za sljedeće ljeto najavio niz glazbenih senzacija među kojima su Bečka državna opera, Concertgebouw s Marissom Jansonsom, Elina Garanča, londonska produkcija Evite i, naravno, Gergijev i Marijinski koji se vraćaju da sa Siegfriedom probude Brünnhildu koja će prespavati godinu dana iza Logeove vatrene zavjese.