U novoj sezoni Lisinski je pokrenuo ciklus koncerata slikovito nazvan "Lisinski da camera". Riječ je o seriji koncerata sjajnih komornih glazbenika u Maloj dvorani, a led 16. studenoga probija gitaristički Trio Elogio, koji će tom prigodom predstaviti i album "Quasi Ritorno" i proslaviti 15. obljetnicu svojeg postanka.
Trio čine izvanserijski gitaristi Petrit Çeku (Kosovo), Pedro Ribeiro Rodrigues (Portugal) i Tomislav Vukšić (Hrvatska), koji u novom svjetlu predstavljaju neka od najboljih djela pijanističke i orkestralne glazbe, inspirirajući suvremene skladatelje poput Krešimira Seletkovića, Rafeta Rudija i Huga Vasca Reisa da pišu djela baš za njih. Sva trojica izdanci su tzv. zagrebačke gitarističke škole, vrsni interpreti i pedagozi i umjetnošću čvrsto povezani virtuozi čija je glavna misija promicanje suvremenog gitarističkog repertoara.
– Zahvaljujući Zagrebačkom gitarskom triju čiji su članovi Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš, koji su svojim radom u proteklih 35 godina pridonijeli obogaćenju repertoara za gitarski trio, u jedinstvenoj smo prilici biti prvi gitarski sastav s vlastitim ciklusom koncerata. Naša će publika na koncertu 16. studenoga prisustvovati malom koncertu za čovječanstvo, ali velikom za gitaru. Pripremili smo poseban program koji uključuje i našu gošću, mezzosopranisticu Ivanu Srbljan s kojom ćemo izvesti remek-djela španjolskih velikana Enriquea Granadosa i Joaquina Turine. Koncert započinjemo Mozartom na čijoj smo glazbi godinama radili da bismo došli do izvedbe koja raspodjelom glasova na tri gitare daje rezultat koji je mnogim slušateljima iznenađujuć i osvježavajuć. Sviramo i fino izbrušeno djelo "Quasi Ritorno" portugalskog skladatelja Huga Vasca Reisa, posvećeno nama, te prekrasno djelo hrvatskog skladatelja Brune Vlaheka "Acumal" koji ima elemente netipičnog minimalizma. Na pripremnim probama vlada veliko uzbuđenje, jer u ovom ciklusu imamo priliku etablirati gitarski trio kao sastav, kao što je to primjerice klavirski trio ili gudački kvartet. Mislim da klasična gitara, instrument za koji postoje notna izdanja iz 15. stoljeća, zaslužuje tu pažnju koja joj je u prvoj polovici 20. stoljeća oduzeta globalnom popularizacijom američke glazbe u kojoj je upravo gitara preuzela dominantnu ulogu. Sanjam o danu kada neću morati reći klasična gitara, nego jednostavno – gitara, a ciklus Trija Elogio mali je korak prema tome – kazao je Petrit Çeku.