Nešto sasvim drukčije u pedagogiji i kulturi od uobičajenoga, dogodilo se ovih dana u Splitu. Klasičan operni komad povezao je srednjoškolce i profesionalce i oduševio publiku. Što su sve radili pojasnila nam je Maja Žarković, direktorica Illyria Arts Menagementa. :: S tinejdžerima ste postavili opernu predstavu “Didona i Enej” Henryja Purcella i uspješno je izveli na Zagrebačkim ljetnim večerima, a prije toga u Splitu. Sudeći po dobrom prijemu kod publike, napravili ste zanimljiv glazbeni komad. Kako ste birali izvođače? - Organizirali smo audiciju za soliste u Glazbenoj školi “Josip Hatze“ u Splitu i podijelili uloge učenicima, samo je ulogu Belinde preuzela Jelena Čilaš, studentica muzičke akademije, koja je na probe putovala iz Zagreba (bivša učenica “Hatzea“). Već sama činjenica da je većina učenika dobila uloge i da smo sudjelovanje u zboru i orkestru ostavili otvorenim stvorila je pozitivnu atmosferu i zalaganje svih učenika. Od početka smo prema njima imali vrlo profesionalaln stav, kao da su gotovi glazbenici. Ostavili smo prostora i za sve koji su bili zainteresirani. Tako se oko opere okupilo 75 mladih glazbenika. Moram naglasiti nešto što bi možda inače ostalo nezapaženo: Usmjerili smo se na to da je svaka proba važna i da je proces stvaranja jednako važan, ako ne i važniji, od samog rezultata. Drugim riječima, prihvatili smo svakoga kakav je u tom trenutku bio vjerujući da će napredovati. Nismo odmah postavili visoke zahtjeve i kritizirali, a jedino očekivanje koje smo imali bilo je da na idućoj probi naprave ono što smo vježbali na prethodnoj. Profesori glazbene škole preuzeli su pripreme od zime 2010. godine. Zbor su pripremali Dario Maleš i Agneza Radonić, orkestar Jure Bučević, a soliste Sanja Erceg Vrekalo i Sanja Madunić. Petra Filimonović je kao suradnica za glasovirom pratila režijske probe. Tim s međunarodnim iskustvom: Renata Pokupić mezzosopran, Nika Zlatarić violončelo, Benjamin Bayl dirigent i Jorge Jimenez violina, dolazili su održavati kratke seminare od veljače ove godine, na kojima su izrađivali detalje i brusili dio po dio opere. U završnici su Renata, Ben, Nika i Jorge, a kojima su se pridružili i Valter Lovričević violina, Kate Fawcett viola i Jan Čižmář teorba, sasvim preuzeli rad. Tijekom dvadeset dana lipnja i srpnja radilo se i po šest sati dnevno. :: Čak pet srednjih škola povezali ste ovim glazbeno-scenskim projektom. Mnogi kod nas baš i nemaju prilike za kreativno izražavanje u nekom većem kolektivu? Nakon završetka nastavne godine, prostor Glazbene škole “Josip Hatze“ pretvorio se u glazbeni laboratorij, malu opernu trupu. Naravno, “Didona i Enej“ nije bio jedini i najvažniji program glazbene škole tijekom školske godine što ga čini još posebnijim. Bez odlične suradnje svih sudionika, ovaj projekt ne bi došao do tako visoke razine. Paralelno s glazbenim dijelom projekta, redateljica Marica Grgurinović, scenograf Ozren Bakotić i ja, podrškom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, u ostalim splitskim srednjim školama držali smo predavanja i radionice na temu opere „Didona i Enej“ te tako okupili učenike Škole likovnih umjetnosti koji su pod vodstvom profesora Kristijana Falaka i Hrvoja Zuanića izradili logotip, plakate i dijelove scenografije, Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju koji su s profesorima Duškom Boban, Ivicom Kartelom i Jurajem Krstinićem izradili dijelove scenografije, web stranicu i projekcije u predstavi te pratili fotografijama i videom probe i pripremu, Obrtničke škole koja je bila zadužena za šminku, frizure i izradu kostima pod paskom prof. Meri Čudine, Marije Knezović, Marije Šitum, Mire Tomičić i Tanje Jovanović i Obrtno-tehničke škole koja je izradila dio rekvizita uz profesoricu Gordanu Zvjerković. Na koncu je u projektu sudjelovalo više od 150 učenika iz pet različitih škola! :: Mladima, a posebno školarcima kod nas se baš ne daju prilike za kreativno izražavanje, tek pojedinci imaju više šanse. Što je vas motiviralo da ih angažirate? – Upravo ovo što ste spomenuli! Važnost pojedinca unutar veće skupine, važnost svakog pojedinog glasa, svake ruke, svakog poteza gudalom ili kistom, svake fotografije, činjenica da svatko ima svoje ZNAČAJNO mjesto u svijetu, a to se u kazališnim predstavama jako osjeća. Nadam se kako smo pokazali i važnost drugih profesija koje su dio kazališne predstave kao što su gradnja scenografije, rekvizita, frizure solista i zbora, izrada web stranice, rad onih koji su nevidljivi iza scene, a daju joj život. Tako je nastao projekt “Glazbeno vozilo“ kojega je predstava “Didona i Enej“ dio. Pokrenuli smo mlade da svoje interese i ono što uče u školi primijene u stvarnom životu postajući dijelom veće cjeline, a da pri tome osvijeste svoj dio u cjelini. Vjerujem da će ovo ostati s njima. Ponosna sam što smo baš u Splitu uspjeli napraviti ozbiljan međunarodni obrazovni projekt u kulturi s vrlo ograničenim sredstvima. Koliko god se ozbiljno radilo, vladala je nezaustavljivo dobra mladenačka energija, u kojoj su uživali svi, od međunarodnog tima profesora do onih koji možda nikada ne bi samoinicijativno otišli na opernu predstavu niti se prijavili na seminar stvaranja opere da nismo mi došli k njima. Druga motivacija je podizanje svijesti o ljepoti i važnosti zajedničkog muziciranja. U sustavu školovanja glazbenika najveća pažnja posvećuje se samostalnom radu iako je poznato kako većina glazbenika cijeli život provede svirajući u orkestrima. Orkestar i zbor su čak i na akademijama svedeni na predmete koji su nužno zlo, umjesto da se u djeci probudi ljubav za zajedničkim muziciranjem, koje je temelj sve glazbe i koje razvija samopouzdanje, a ako se dobro radi s orkestrima pomaže ritmu, intonaciji i na koncu, djeca nisu stalno satima sama s instrumentom u sobi. Sadašnjim školovanjem, djeci se poručuje da, osim ako su solisti, ne vrijede dovoljno i tako se jako veliki broj glazbenika u orkestrima osjeća frustrirano i neuspješno, a orkestrima pada razina izvođenja. Isto je i s klaviristima, koji nalaze jako malo podrške u sviranju komorne glazbe. : : Poznata su vaša nastojanja da “prodate” kulturni proizvod. Mnogi znaju teoriju, a naša stvarnost apsolutno poruši sve dobre ideje. Stručnjakinja ste za kulturni menadžment. Što trebamo činiti? – Raditi ono u što vjerujemo, strastveno i potpuno. Jako sam sretna jer je naša premijera u Splitu bila pravi podvig: Nastupili smo na Trgu hrvatske bratske zajednice, na platou ispred glazbene škole, koji nikada nije bio iskorišten za predstave jer je blizu prometna ulica, sumnjive je akustike i previše u stilu novogradnje. U početku je bilo otpora sa svih strana no na koncu je to ispao odličan potez. U Splitu ima akustički i vizualno boljih prostora, ali naša mala produkcijska ekipa nije mogla pokriti sve njihove zahtjevnosti. Tako smo iz nužde napravili nešto neobično, riskirali, „pokrpali“ nedostatke razglasom i zanimljivim pristupom problemu i na koncu sve ostavili bez daha visokom razinom izvedbe. Trebamo iskoristiti priliku koju nam nude problemi. Međutim, i taj podvig je bio rezultat povjerenja koje nam je dala škola, suradnje sa splitskim HNK-om koji nam je sagradio pozornicu i posudio reflektore koji im nisu trebali, Gradsko kazalište lutaka i Multimedijalni kulturni centar su nam također posudili neke elemente. Tako smo došli do premijere. Tu je drugi čimbenik, surađujmo. I posljednje (koje treba biti prvo), pronađimo zajednički cilj koji će svima donijeti dobro.
Razgovor
Glazbena škola bila je naš laboratorij ideja
Neki nikad ne bi samoinicijativno otišli na opernu predstavu ili se prijavili na seminar. Zato smo mi došli k njima, kaže Maja Žarković
ELLA OREŠKOVIĆ
FOTO Kći bivšeg premijera Tihomira Oreškovića dva puta smo gledali na Dori, prava je ljepotica
BAŠ SE NALJUTIO
VIDEO Joško Gvardiol izgubio živce na terenu, počeo mahati rukama u nevjerici nakon poteza suigrača
Vratar Cityja nije shvatio da mu je hrvatski stoper koljenom dodao loptu pa ju je slobodno mogao uhvatiti u ruke
HRVATSKO ZAGORJE
FOTO Dvorac na 25 km od Zagreba izgradio je čovjek prema kojemu je nastao književni junak, nećete vjerovati koja mu je cijena sada
U Hrvatskom zagorju skriveni su brojni manji i manje poznati dvorci koji privlače svojim šarmom. Najpoznatiji i najimpozantniji je Trakošćan, ali tu su i dvorci u Oroslavju. Dvorac Oroslavje Donje prije nekoliko je godina čak bio ponuđen na Njuškalu za milijun eura
Ovo je top trik kako potrošiti manje nego što ste planirali za božićne poklone: Prihvatljivo je za svačiji džep
S četiri godine odvojena je od obitelji, a danas, unatoč hendikepu, niže uspjehe na kazališnoj pozornici