Špiro Guberina, doajen hrvatskog glumišta i majstor komike koji je u 60 godina na sceni odigrao više od 200 uloga, dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta koju mu je žiri za dramu dodijelio za svekoliko umjetničko djelovanje.
Često je igrao ridikule, među najdražim su mu ulogama priglupi stražar Lakat iz Shakespeareove "Mjere za mjeru", Marinkovićev Krele iz Kiklopa koji je režirao Kosta Spajić, lik koji je lajao na žarulju, čime bi uvijek pobrao aplauz, Brešanov Mačak iz "Hamleta u Mrduši Donjoj"...
Prvu ulogu u zagrebačkom HNK igrao je 1958. – bio je Figaro u Beaumarchaisovu Figarovu piru.
Družina Crvenog križa
Rođen 1933. u Šibeniku, Špiro Guberina pohađao je glazbenu školu i svirao violončelo. Glumom se počeo baviti za gimnazijskih dana u Družini gradskoga odbora Crvenoga križa. Upisao je građevinu na Tehničkom fakultetu 1952. u Zagrebu, a godinu dana poslije matematiku na PMF-u, no 1954. vratio se prvoj ljubavi – glumi. Na prijamnom ispitu zapazio ga je Branko Gavella, koji je imao važnu ulogu u ispravljanju njegova izgovornog i intonacijskog rečeničnog sklopa.
A upravo ubrzan govor Guberinina dalmatinskog govora postala je osobitost tog karakternog komičara. Bio je čest gost na Splitskome ljetu, a pri spomenu na Dubrovačke ljetne igre teško je ne sjetiti se njegova Zlatikuma u "Skupu", Židova Sadija, Dugog Nosa, Bokčila... u "Dundu Maroju". Bio je on i knez Miškin Dostojevskoga i mucavac Foldal u Ibsenovu Borkmanu, Vratilo u Shakespeareovu "Snu Ivanjske noći" i Eduardo u Ionescovu Neplaćenom ubojici. Glumio je Divca u Prosjacima i sinovima, Strikana u Smojinome Velome mistu, ali i Špiru Špulu, lik kojim je razveseljavao generacije gledatelja.
'Muke mi ježove'
Njegovi prijatelji za njega kažu da je birao uloge koje nikome nisu smetale i nikome nije bio konkurencija, pokazavši time da je "nježan čovjek do neizdržljivosti". Legendarna je uzrečica po kojoj je Špiro Guberina nadaleko poznat "muke mi ježove". Prije nagrade koju mu je upravo dodijelila struka, 2012. godine dobio je državnu nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Primio je i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od HNK se oprostio 2000. te je osnovao komorno kazalište Kiklop prema romanu Ranka Marinkovića, njegova velikog prijatelja i kolege.