EKSKLUZIVNO Iza scene s Eugeneom Hutzom, čiji je Gogol Bordello sinoć nastupio u zagrebačkoj Tvornici

Gogol Bordello: Bez Madonne ne bismo bili tu gdje smo sada

Foto: Foto: Anto Magzan
Gogol Bordello: Bez Madonne ne bismo bili tu gdje smo sada
11.04.2008.
u 17:02
Pogledaj originalni članak

Ciganski punkeri Gogol Bordello nisu nepoznanica ovdašnjem življu niti posjetiteljima uskoro zatvorenog kluba Močvara obzirom da su ondje još prije afirmacija kao najveseliji i najšareniji svjetovni raspašoj party bend, slovili za koncertnu atrakciju. Tamo su slovili za kult, a prelaskom u veći prostor i dodirom Madonninog dlana po tjemenu frontmena Eugenea Hutza, postali su hype. Multi kulti i multietničko društvo daje šarolikost i energiju ovim tek naoko ruralnim nomadima koji su pametni, zabavni, svjesni, veseli i vazda znaju iskoristiti ukazanu priliku i trenutak.

Nevezano za prasak smijeha koji je priuštio Borat svojim bliskoističnim asocijacijama, Eugene Hutz zapravo ne ide puno dublje. Jednako je sugestivan, veseo, zabavn, relaksirajući, pomaknut ali na drugačiji način. Harmonika i violina u Hrvata uvijek su super prolazile, pa bile zapakirana u punk, čisti world music s etničkom bazom u bilo kojem dijelu svijeta ili kao poslovnični dio invertara narodnjačkih klubova po zagrebačkom centru ili periferiiji.

Otuda nije čuditi kako ovo podneblje diže i nosi na rukama Gogol Bordello. Kraće neformalno čavrljanje s drugarima zapravo je jedini mogući pristup jer ulaženje u neke klasično formalne novinarske rapsre o senzibilitetima, prodavanju muda pod bubrege i sličnim školskim pristupima – u ovom slučaju ne piju vodu. Ovo je jednostavno moralo biti uz povlačenje za rukav i mimo svih standardnih press puteva.
 
 VL: Jer nomadi putuju, a Gogol Boredllo rade što?
„Mi smo otpočetka pobjegli. Još dok nismo bili Gogol Bordello nego mi se po glavi motao Bela Bartok bježao sam s obitelji od Černobila i posljedica radijacije, da ne završim transformiran s tumorom u želucu ili dvije glave. Karpati odakle smo se spustili su bili multikulti mikrokozmos sastavljen ne samo od romskih plemena. Rumunji, Rusi, Ukrajinci, Mađari, Balkanci.... Tako da mi je putovanje zapravo neka vrsta prirodnog stanja. Danas je to način života i nužnost. Uz to kad znaš odakle smo sve skupljeni i kako ti provodi s turneja još uvijek nisu prvo zbog love i posla, nego zato jer spajamo ono što volimo s onim za što nas plate, sve ima smisla...“ kaže Eugene.
 
VL: Da nije bilo Madonne vjerojatno biste i danas svirali Močvaru, a ne Tvornicu.
„Vjerojatno. Mi smo sad treći puza u Zagrebu. Svaki puta je ludo i super. Sada je više ljudi, ali zabava je nadam se stalno ista. Sjećam se dobrih provoda nakon koncerata u Zagrebu. Ljudi su nas znali nositi iz kluba na dijelovima bubnjeva. Dernek, pravo po ciganski...“.
 
VL: Daj još koju o Madonni. Je li normalna ili je božanstvo? Kako je bilo na filmu u kojem si joj glumio?
„Ovisi s koje strane gledaš. Ako si dio medija onda vjerojatno gledaš kroz povećalo pa ti sve to izgleda nedostižno i nestvarno. Ali kad su situacije neformalne i podrazumijevaju suradnju, zapravo je jedna iznimno dobra ženska. Film nije bogznakako prošao kod kritike, al mi smo se dobro zabavljali, pa je to kakti neka utjeha.“
 
VL: A zašto su Gogol Bordello ovoliko nalik Mano Negra iz starih dana?
„A hhhhha, ulovio si nas. Hahahahaha, pa jednostavno jer su Mano Negra bili i ostali jedan od najboljih bendova na svijetu. Nismo ni mi daleko“.
 
VL: To je znači taj famozni ciganski punk?
„Maaaa, stari moj, to je što je. Mi nikad nismo namjeravali svirati neku tradicionalnu romsku glazbu jerbo su je prije nas odsvirale stotine majstora s kojima se ne možemo mjeriti ni u snovima. Mi smo više proizvod putovanja svijetom i lakše nas prihvaćaju mlađe generacije. Trudimo se s našom glazbom prenijeti neke emotivne poruke i razbiti jezične barijere.“
 
VL: I tko je još glavni razlog zašto Gogol Bordello zvuče i izgledaju baš tako kako izgledaju?
„Osim naših korijena stotine je izvođača koje bih mogao nabrajati ali sad je premalo vremena i atmosfera je luđa. Sjećam se da sam kao mladac izlizao Hendrixovu kazetu s Band Of Gypsies kada još nisam imao pojma engleski niti sam znao što to znači. Sad ispada da i nije bila puka koincidencija. Moj je stari imao neke frendove iz Afrike preko kojih sam pak čuo Parliament Funkadelic.“

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr