Rijetki su romani koji na tako temeljit način preispituju civilizacijske norme kao što je to roman engleskog svestranog književnika Roberta Gravesa “Kralj Isus”. Kao što mu i samo ime govori, Graves se u romanu bavi Isusom Kristom, možda i najspominjanijom osobom ljudske povijesti koja već dulje od dva tisućljeća ima snagu simbola i to ne samo za kršćane nego i za sve one koji kršćanstvu pripadaju na kulturološki, a ne isključivo vjerski način.
Zagrebačka nakladnička (i posrednička) kuća Sandorf prihvatila se opsežnog posla objavljivanja izabranih Gravesovih djela u Hrvatskoj. Roman “Kralj Isus” preveo je pokretač kuće Ivan Sršen, a za objavu je dobio i novčanu potporu Europske komisije. Graves je u Hrvatskoj poznat kao autor povijesnog romana “Ja, Klaudije”, koji je svojedobno dobio i iznimno popularnu televizijsku inačicu. No, riječ je o slavljenom engleskom pjesniku, ali i autoru koji se bavio i univerzalnim temama svjetske povijesti i religije. Svojevrsni vrhunac tog očito ne samo literarnog interesa ovjekovječen je baš u “Kralju Isusu”, knjizi koja obiluje povijesnim i religijskim podacima te analizom davnašnjih zbivanja na geografski relativno malom prostoru današnjeg Izraela i, budimo politički korektni, današnje Palestine.
Graves je u knjizi zapravo energični biograf Isusa Krista, ali pri tome zadržava nekonvencionalan pristup prema onoj svima poznatoj biblijskoj, dakle službenoj crkvenoj verziji Isusova života i djela. Iako knjiga “Kralj Isus” iznosi i tvrdnje koje će se mnogim vjernicima, a o klericima da i ne govorimo, učiniti i pretjeranim i preradikalnim, valja reći da autor ovom knjigom nikako ne propituje ni Isusovu pojavu ni njegov čovjekoljubni nauk. Dapače. Stoga će knjiga biti i te kako interesantna svima koji su do dana današnjih zaneseni iznimnom Isusovom pojavom. Ali pišući o Isusu, Graves hrabro i dosljedno iznosi neke svoje istine opravdavajući ih posvemašnjom beletrističkom slobodom pisanja, pa tako u “Kralju Isusu” možemo pročitati i tko je to zapravo Isusov pravi otac, po kome je to Isus ima kraljevsko podrijetlo, tko mu je onda bio djed, zašto je Isus ušao i u brak i zašto ga, na kraju, nije konzumirao...
Gravesov intenzivni roman prepun je likova koji se spominju i u Bibliji, ali i u povijesti Rimskog Carstva i njegove okrutne vladavine nad židovskom državom. Posebno je tu interesantna Gravesova obrada likova kao što su to u ovom romanu potpuno pomaknuta Marija Magdalena, Poncije Pilat ili Juda, ali i vremešni suprug Djevice Marije Josip. Gravesov stil je uzoran, ali kako bi bio što uvjerljiviji u svojim tezama, autor radnju romana usporava i opterećuje povijesnim citiranjima, nabrajanjima, ponavljanjima i minucioznim analiziranjem odnosa između likova, ali i vjerske interpretacije Isusova života. Stoga će čitanje “Kralja Isusa” biti veliki izazov za sve one teološke znalce koji ovoj knjizi neće prići samo kao beletristici, nego i kao svojevrsnoj polemičkoj rukavici koju je svetim istinama bacio jedan slobodoumni i, mora se priznati, oštroumni književnik.
Graves nikako nije prvi, a još je manje posljednji autor koji se upustio u reinterpretaciju crkvenih tabua o Isusu Kristu. No, za razliku od mnogih površnih autora, Gravesova knjiga o Isusu imponira koncentracijom, uvjerljivošću, obrazovanjem, lucidnošću, ali i velikom strašću kojom je pisana i kojom tjera čitatelja na vrlo pozorno praćenje radnje sve do Isusova tragičnog kraja koji je za njegove sljedbenike tek veliki početak Isusova trijumfalnog povratka koji, doduše, još iščekujemo. No, Graves je Isusov život i Isusov smisao obojio i snažnim mitološkim bojama, pokušavši dokazati kontinuitet civilizacijskog razvoja u kojem je Isus tek jedna, iako jako važna stepenica. Pri tome Isusu uvijek prilazi kao čovjeku i to čovjeku koji nikako nije imun na bol, ali je zato imun na iskušenja i sasvim vjeruje u svoju misiju i ono tako često spominjano iskupljenje grijeha.
No, kako ne bi upao u isključivo vjerski zanos, pa i fanatizam, Graves je svoj roman ipak osvježio i s puno životnih priča o svakodnevnom životu iz doba rimskog vladanja nad židovskom državom, a dao je oduška i svojoj pjesničkoj prirodi. I premda neki “Kralja Isusa” nazivaju kontroverznom knjigom, prije je to knjiga koja s velikim poštovanjem skida debeli veo tajni s Isusova života. I s puno poštovanja promiče Isusove poruke koje, mora se priznati, malo tko poštuje.