Od raznih pristupa kojima je moguće ekranizirati ili opisati život Alfreda Hitchcocka varijanta “pulpa” sigurno je sasvim legitimna i potencijalno možda najzanimljivija. Nije moguće pouzdano tvrditi da je redatelj Sacha Gervasi (jedan od koscenarista Spielbergova “Terminala”) namjerno izabrao baš tu varijantu, ali konačni je rezultat najbliži njoj. A spomenuti potencijali takve verzije nisu baš iskorišteni.
Umjesto klasičnog biografskog filma, Gervasi se usredotočio na vrlo značajnu epizodu iz Hitchcockova života – nastanak legendarnog filma “Psycho”. U to vrijeme, govorimo dakle o samom kraju pedesetih, Hitchcocka smatraju pomalo već zastarjelim redateljem koji je prošao svoje vrhunce. Čak i njegov matični studio Paramount ne želi stati iza “Psycha” pa Hitchcock mora založiti svoju kuću s bazenom...
Gervasijev je film zabavan i pitak, ali povremeno preforsiran i previše banalan; svi znamo koliko je “Psycho” postao važan i velik film, ali ta činjenica ne opravdava (i ne drži) Hitchcockov karikaturalni entuzijazam u vezi projekta, dok Anthony Hopkins često djeluje kao karikatura za sebe, osobito dok govori. Da Gervasi možda nije imao na umu samo “pulp” nego možda i dublji psihološki portret, govore scene Hitchcockove ljubomore prema supruzi Almi Reville, nesigurnosti i fetišizmu prema plavušama, kao i priviđanja serijskog ubojice koji je nadahnuo “Psycho”, ali se tim (dobrodošlim) rukavcima film nije osobito okoristio.