Nakladnička kuća Fibra objavila je hrvatsko izdanje stripa "Lajka", nagrađenog Eisnerovom nagradom za najbolji tinejdžerski strip 2008. godine te nominiranog za najbolji strip temeljen na istinitim događajima.
Ova nagrada, često nazivana i stripovskim Oscarom, sama je po sebi odlična preporuka za čitanje ovog izdanja, koje se bavi povijesnim i emocionalnim aspektima prve zemaljske svemirske putnice, malene ruske mješanke Lajke.
Priča o Lajki ujedno je priča o hladnoratovskoj Rusiji, naslijeđu Staljinovih čistki (glavni inženjer svemirskog programa, lažno optužen za veleizdaju, jedva je preživio gulag), siromaštvu u kojem su kućni ljubimci prevelik luksuz obiteljima koje ne mogu prehraniti ni vlastitu djecu te paranoji od etikete "unutarnjeg neprijatelja" koje građanina u trenutku mogu proglasiti državnim neprijateljem.
Tri paralelne priče
U tom ozračju pratimo tri paralelne priče – onu o malenoj mješanki Lajki, koja je kao psić zlostavljana i bačena u rijeku, a onda je igrom slučaja završila kao najpoznatiji četveronožac u povijesti Rusije. Tu je i priča o drugu Koroljovu, kojeg upoznajemo kao bezubu ruinu koja se pokušava pješice izvući iz ledenog Sibira, a nekoliko kadrova poslije vidimo ga kako nazdravlja prvom svemirskom uspjehu. Na kraju, treća je priča o mladoj kinofilki Jeleni, koju pozivaju da se brine o Koroljovljevim pokusnim psima te koja se zaljubi u malenu Lajku, nesvjesna da će njen najdraži psić uskoro biti osuđen na smrt.
Iako je zbog dramaturških potreba "Lajka" u mnogim aspektima fikcionaliziran strip, autor Nick Abadzis trudio se što vjernije prikazati pozadinsku stranu "velikog ruskog uspjeha".
Većina likova u stripu stvarni su ljudi, svi ključni događaji zaista su se dogodili, a autor je išao toliko daleko da je čak Mjesečeve faze (Mjesec je jedan od glavnih likovnih i metaforičkih motiva u stripu) prikazao točno prema datumima u kojima su se tih godina pojavljivale!
Nije bilo vrijedno
U stripu se u jednom trenutku pojavljuje i Nikita Hruščov jasno dajući do znanja kako je Lajkino lansiranje u svemir potrebno isključivo kao demonstracija sovjetske nadmoći i finalni propagandni udarac Eisenhoweru. Dok to izgovara, praćen poltronskim smijehom bivšeg robijaša Koroljova, prolazi ispred Lenjinova portreta sugerirajući čitatelju koliko su relativne mjere podobnosti u totalitarnom režimu.
Naposljetku, "Lajka" je priča o iznevjerenim idealima, savršeno prikazana u trenutku u kojem ljudi diljem svijeta slave hrabru svemirsku putnicu, dok njezin leš, skuhan pod visokom temperaturom već u prvim satima leta, orbitira iznad njihovih glava.
Zbog toga je priču odlično zaokružio citat Olega Georgijeviča Gazenka, koji je 1998. godine priznao da iz te svemirske misije nisu saznali dovoljno da bi opravdali gubitak poznatog psa.
i tako se prica o Lajki opet povlaci po ko zna koji put. i ostat ce tako samo zato jer nije bio americki peso nego ruski i zato je to grozno, neprihvatljivo, sramotno, nehumano itd. Da je kojim slucajem to bila americka cimpanza onda bi to bila \"zrtva podastrta pred oltarem napretka znanosti\" ili slicna ljigava izjava. dajte molim vas. kolke zivotije umiru u labosima, za kapute i ostale \"modne dodatke\", živima im se deru kože i ostave u mukama (kako sto je bilo vidljivo na onom filmeku iz (navodno) Kine), kod nas ih se baca u rjeku pa nek crknu, ona neka klinka im je razbijala glave o kamen pa je to bilo sokantno...dva dana... a eto opet price zato jer su rusi prvi poslali pesa u svemir, a ne Eisenhower ispricano 1000 puta, prezvakano i vec pomalo jadno... iako ne znaci da strip mozda narativno nije los :)