Hollywoodski film “Red Tails” sniman je u Istri

Ako ste ikad bili u unutrašnjosti Istre, kulise novog filma “Red Tails” u produkciji Georgea Lucasa mogle bi vam biti neobično poznate.

Štoviše, mogli biste u njemu prepoznati Motovun, Draguć i druge gradiće u kojima su “Red Tails” zaista snimani, baš kao i neke od likova koji su zapravo naši domaći statisti!

Sniman prije tri godine

Film je, podsjetimo, sniman u Istri u ljeto 2009. godine. Ekipa filma u Hrvatsku je došla u velikoj diskreciji, no medijima je ubrzo odjeknula vijest da je Motovun preplavljen rekviziterima koji su ga vješto vratili pola stoljeća unatrag, preplavivši ga motorima, zapregama i drugim artefaktima 2. svjetskog rata. Pričalo se tad da su se u Motovunu pojavili i Cuba Gooding Jr., Terrence Howard, pa čak i sam George Lucas, no čini se da se radilo tek o priviđenjima onih koji su te zvijezde priželjkivali, jer u Istri su uglavnom bili manje poznati glumci i tehničko osoblje. Priliku da nakratko postanu “zvijezde” zato su dobili mladi Motovunci, koji su obukli uniforme iz 2. svjetskog rata i sudjelovali na snimanju.

Zbog toga ne iznenađuje da je ovaj film svoju prvu, neslužbenu premijeru imao početkom ovogodišnjeg festivala u Motovunu, a sad napokon u distribuciji Blitza dolazi i u domaća kina.

Rivalstvo prijatelja

Riječ je o filmu o malo poznatom odredu tamnoputih pilota američke avijacije, koji su se pod nadimkom “Tuskegee Airmen” hrabro suprotstavljali nacistima, a istovremeno se borili i protiv rasizma u vlastitim vojnim redovima. Glavni likovi su najbolji prijatelji Easy (Nate Parker) i Lightning (David Oyelowo) među kojima se razvija rivalstvo dok se pokušavaju dokazati pod vodstvom bojnika Stancea (Cooba Gooding Jr.). Pritom im ne ide na ruku reputacija nesigurnog pijanca koju za sobom vuče Easy, dok Lightning, kako i sam nadimak govori, ima problema s obuzdavanjem vlastite želje za podizanjem adrenalina previše brzim i riskantnim pilotiranjem.

Film je tipična hollywoodska ratna akcija s redom zračnih bitki i redom melodrame, od čega sekvence borbe funkcioniraju bolje od “ljudskog” dijela priče prepunog klišeja i jednodimenzionalnih likova.

Ako ništa drugo, isplati ga se gledati kao povijesni i produkcijski kuriozitet.