Živa je skakala visoko iznad 30 stupnjeva kada sam se na tržnici u zagrebačkoj Utrini našla s bivšom novinarkom i današnjom marketinškom stručnjakinjom Ivom Ušćumlić. Na istom mjestu i u istim temperaturnim uvjetima započinje njen drugi roman “Omara”, atmosferični krimić koji je samo tri mjeseca od izdavanja rasprodan i već se doštampava nova naklada.
Vaš debitantski roman “Duhovi” imao je iznimno dobre kritike. Je li to stvorilo određen pritisak pred objavljivanje drugog?
Dugo sam mislila da nemam disciplinu za napisati roman do kraja, a mislila sam i da nemam što reći jer, ako nisam poput Françoise Sagan napisala svjetski bestseler s nepunih šesnaest godina, što ja sad imam pisati? No dogodilo se da sam “Duhove” napisala u samo dva tjedna. Pišući “Omaru”, imala sam mnogo više vremena razmišljati o svojim strahovima: jesam li imala moždani udar i odlučila da sam pisac, a nitko mi nema hrabrosti reći da to uopće ne valja? U tom smislu, drugi je put bilo teže.
U oba romana govorite o tjeskobi, otuđenosti i nepovjerenju koja se uvuklo u nuklearne obitelji.
Nedugo prije pisanja “Duhova” dobila sam e-mail upozorenja roditeljima da gradom kruži bijeli kombi koji otima djecu. To je urbana legenda koje se sjećam još iz djetinjstva. Fasciniralo me kako smo skloni uporno strahovati od nekakve prijetnje koja dolazi izvana iako je iskustvo okoline u kojoj se krećem pokazalo je da najveće užase uvijek naprave one koji su ti najbliži. Poželjela sam kao pisac zaviriti unutar ta famozna četiri zida. Vidjeti kako obitelji u koje se zaklinjemo funkcioniraju u društvu koje je stisnulo gas za propast.
U “Omari” sjajno ilustrirate kako su se novinarska struka, ali i generalni odnos prema radu promijenili od devedesetih naovamo.
U 18 godina, koliko sam se osobno bavila novinarstvom, ta se struka potpuno promijenila. Prošli smo famoznu digitalizaciju koja sama po sebi nije loša, ali loše je što danas uređivačke politike diktira broj internetskih klikova. U zemlji u kojoj je trideset posto ljudi nezapošljivo, dakle potpuno neobrazovano, klikove možeš dobiti samo podilaženjem niskim strastima. Nadam se da je to jedna razvojna faza i da će se naša medijska slika mijenjati nabolje. Portali koji potiču kritičko mišljenje, koji na neki način obrazuju publiku, u Hrvatskoj još uvijek ne mogu biti komercijalni.
U knjizi se bavite i toksičnom mržnjom koja iz proizlazi iz nasljeđa rata.
Kad sam prije četiri godine počinjala pisati roman, neki su mi govorili da je taj dio vezan uz nacionalnu netrpeljivost pretjeran. Danas mu se više nitko ne čudi. Manipulacija retorikom “mi ili oni” neopisivo je opasna, ali u političkom smislu djeluje najefikasnije. Nitko nam ne može obećati tisuću eura po djetetu, jer tog novca nema. Ne mogu nam obećati nova radna mjesta u zemlji u kojoj upravo propada najveći poslodavac. A ljudima se mora nešto dati da ne bi pitali zašto su gladni. Nikad nismo imali katarzu u kojoj bismo otvoreno pričali o svemu što se u ratu dogodilo i zato je to najlakše polje manipulacije. Danas državni uglednici i ratni zločinci, dakle ljudi odgovorni za nečiju smrt, zajedno koračaju u Hodu za život. I to je svima normalno.
Dio čitatelja sada će vas smještati u kućice ljevičarke ili desničarke. Kako tome izmaknuti?
Osobno mislim da ljude ne frustriraju ljevičari, desničari, Srbi, izbjeglice... Frustrira ih činjenica da biraju između korumpiranih i korumpiranijih, da živimo u društvu kojim vladaju interesne skupine, da birokracija onemogućava bilo kakvu inicijativu. Frustrira nas kad nam se djeca javljaju iz Dublina ili Berlina, da prijatelje srećemo jednom godišnje kad u Hrvatsku dođu na odmor. Praktične stvari nas frustriraju, ali one djeluju nerješivo pa je od muke najlakše zaurlati “ubij pedera” ili “ubij Srbina”. Ja i dalje vjerujem da Hrvati nisu puni mržnje, ali sigurno su puni bijesa.
Sutra u 17 sati pred književnim klubom Booksa predstavljate “Omaru”. Jeste li uzbuđeni?
Intimno se uvijek pribojavam takvih događanja iako je publika uglavnom puna podrške. Kao autorici, sve su mi reakcije dragocjene. Iznenadilo me koliko se ljudi prepoznaje u mojim likovima.
....još jedan reklamni članak ...rasprodaja !!!!....tvrdite da je nešto rasprodano ali ne navodite u kojem broju je rasprodano ...