Hrvati su narod koji pjeva bez instrumentalne pratnje, zapisao je Papandopulo

Nije slučajno da je Akademski zbor Ivan Goran Kovačić svoj sedamdeseti rođendan odlučio proslaviti izvedbom veličanstvene Hrvatske mise Borisa Papandopula, i to u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Upravo je taj zbor prije točno trideset i pet godina “uskrsnuo” ovo Papandopulovo remek-djelo, zaslugom tadašnjeg šefa dirigenta Vladimira Kranjčevića. Ne samo da su Hrvatsku misu izveli u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu nego su u toj crkvi snimili i ploču koju je objavio zagrebački Jugoton. Doživjela je nekoliko izdanja, a objavljena je i kao CD u nakladi Croatia Recordsa. Solisti na toj prvoj suvremenoj izvedbi Papandopulove a capella skladbe bili su Nada Ruždjak, Marija Klasić Kajmar, Zrinko Sočo i Vladimir Ruždjak.

Misa praizvedena 1942.

“Ova Hrvatska misa u d-molu napisana je za veliki mješoviti zbor, sporan, alt, tenor i bariton solo. Djelo je napisano a capella, dakle bez ikakove pratnje bilo orkestra, bilo orgulja. Time sam želio istaknuti da je hrvatska zborna glazba pretežnim djelom a capella pjevanje. Naš narod pjeva bez instrumentalne pratnje,a poznata je činjenica da je baš takav način pjevanja za Hrvate karakterističan”, napisao je skladatelj Boris Papandopulo povodom praizvedbe svog djela koja je bila 1. travnja 1942. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Misu je Papandopulo skladao za Prvo hrvatsko pjevačko društvo Kolo 1938./39. godine, a praizvedbom je sam dirigirao. Solisti su bili Vilma Nožinić, Marijana Radev, Zlatko Šir i Milivoj Kučić, a uspjeh je bio golem. Nakon Drugog svjetskog rata Papandopulova velebna misa pala je u zaborav dok je hrabro nisu izveli goranovci uz maestra Kranjčevića 1983. godine. Otada je Hrvatska misa s pravom zaštitni znak Goranovaca. Izvodili su je goranovci 1995. uz zbor splitske Opere i pod vodstvom Vjekoslava Šuteja na festivalu u Međugorju. Solisti su bili Mirela Toić, Marija Klasić Kajmar, Damir Fatović i Ivica Šarić. Također pod vodstvom Šuteja, isti su zborovi Hrvatsku misu izveli i na Svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998. (kada su u sopransku i altovsku dionicu uskočile Miljenka Grđan i Martina Gojčeta).

Pravi ekumenski genij

U međuvremenu je Hrvatska misa dospjela i na repertoar tri strana zbora, i to Slovenskog komornog zbora, Mješovitog zbora Filharmonije Karol Szymanowski iz Krakowa i Zbora Ruske državne kapele, a snimio ju je i Zbor HRT-a pod vodstvom Tončija Bilića. Umjetnički je voditelj goranovaca od 2000. godine Luka Vukšić, koji je ravnao i slavljeničkom izvedbom Hrvatske mise u subotu. Dirigirao je to djelo još 2005. s goranovcima i solistima Valentinom Fijačko, Martinom Matić Borse, Tvrtkom Stipićem i Tomislavom Bekićem u dvorani Lisinski. Na subotnjoj izvedbi odlični solisti bili su Valentina Fijačko, Sonja Runje, Domagoj Dorotić i Ljubomir Puškarić. Akademski zbor Ivan Goran Kovačić sa stotinu i trideset pjevačica i pjevača izvedbom Papandopulove zahtjevne mise ponovno je dokazao vrhunsku kvalitetu i rafinirano muziciranje. Zbor je bio moćan kada je partitura do tražila, ali je najviše imponirao svojim nosivim piano zvukom dosežući kontemplativnost notnog predloška za koji je najviše zaslužan ekumenski genij Borisa Papandopula.