Zemlja smo tisuću otoka i valjda tisuću festivala, idealno za ljeto? Kao što ni s tim otocima često ne znamo što bismo, premda se radi o najljepšoj obali unaokolo, često nismo znali ni što bismo s festivalima.
Nedavno sam se vratio iz Irske i Velike Britanije, otočnih, „morskih" zemalja, ali bez obzira na sve prednosti modernog društva i jakih ekonomija koje imaju, kad dođu ovamo, padnu u nesvijest kad vide more, obalu i klimu. Mnogi su iz Hrvatske otišli živjeti u Dublin, a ja znam dvojicu iz Dublina koji žive ovdje, jedan ima pub u Zagrebu, a drugi je na Krapnju. Đorali bi se odmah za klimu, meteorološku dakako, jer ona društvena često nas sprečava da iz svih tih prednosti izvučemo koristi.
No, što se tiče rock festivala, tu nas Irci, a pogotovo Englezi, ozbiljno drže u šaci. I ne znamo koliko ih imamo, i filmskih i glazbenih, ali smo prvi pravi rock festival dobili tek 2006., gotovo četrdeset godina nakon majke svih festivala, američkog Woodstocka. Ali nam je zato tradicija zabavnoglazbenih festivala išla prilično dobro, pa ako se sjetimo svih onih Opatijskih, Splitskih, Kvarnerskih i Zagrebačkih festivala, s još pokojim između, vidimo da nam je tadašnja zabavnoglazbena scena godinama bila organizacijski superiorna rock festivalima.
Upravo ovaj vikend održava se Splitski festival, jedan od najstarijih, s večerima poput „pROCKurative" kojim zadnjih godina modernizira programsku shemu i dovodi i rock glazbenike. Bilo ih je i prije, od Dine Dvornika do Gibe, Belana, Bana i drugih, ali sada se pametnije povezuju splitska tradicija i festivalski klasici u novim izvedbama. Dakako, večeri posvećene stožernim splitskim autorima, poput Jakše Fiamenga ove godine, priznanje su najboljemu od lokalnog, ali očito se sve više misli globalno. Zašto je to bitno? Turistička smo zemlja s divnom obalom, ali i turizmom koji još uvijek ima puno upitnika iznad glave, zbog čega ne znamo unovčiti to što imamo. Zato nam sezona pored sve te obale i traje mjesec dana umjesto šest, i zato grad Beč samo od prodaje ulaznica za muzeje ima veći godišnji prihod nego Hrvatska od godišnjeg turizma.
Upravo zato i bedastima je jasno da je povezivanje kulture, pogotovo glazbene, i turizma, dobitna kombinacija u ljetnoj situaciji, jack-pot s nekoliko dobitaka. U sezoni kada bi goste trebalo nagovoriti da potroše nešto novaca i u izvanpansionskoj ponudi. Ali, prvo bi turistima trebalo ponuditi nekakvu izvanpansionsku i kulturnu ponudu da umjesto boce vode i sladoleda ostave i koju kunu više u lokalnim budžetima. Srećom, glazbeni turizam zadnjih je godina procvjetao; od elektroničkih festivala Zrća i splitske Ultre, preko Garden Festivala, do istarskih Seasplasha, Outlooka i Dimensionsa, šibenskog rock festivala SuperUho. Jedna čitava nova generacija mlađe publike, tzv. backpackera, počela je u ozbiljnim količinama dolaziti u Hrvatsku.
Kukamo za elitom
Od čarter-aviona do lokalnih taksista koji u tjedan dana zarade više nego u dva mjeseca tijekom godine, preko iznajmljivača soba i apartmana koje morate rezervirati debelo ranije (u špicama festivala iznajmljuju se navodno i pločnici i garaže), nekoliko „grana" turizma sekundarno se naplati od ovih „rock-turista" koji su nas eto otkrili. A otkrili su nas prije svega zbog programa koji su im ponuđeni, pa su onda samo spojili trendsetersko raspoloženje s morem i klimom i vjerno se vraćaju svake godine.
No, ponovimo, bez zanimljivih i prilagođenih programa otišli bi nekamo drugamo, pa i u hladnu Švedsku. Još se ne zna jesu li kamere snimile crtača svastike na splitskom Poljudu, ali ako pogledate snimke i televizijske reportaže s ljetnih festivala, vidjet ćete da se u najvećem broju radi o strancima, da to nije naša raja, nego da pedesetak tisuća ljudi redovito nahrupi u Split ili Pulu. Pametni bi rekli, „za to smo se borili", da nam stranci dolaze u što većem broju.
I dok za „elitnim turizmom" kukamo, a u masovnom se isključivo „troše" plaže i more, ovi mladi rock turisti savršen su tip potrošača. Vole potrošiti, isto kao i kad su u Berlinu ili Amsterdamu, samo ako im ponudite sadržaje i, još važnije, stil života koji ih zanima, pogotovo tih par ljetnih tjedana.
Vole oni potrošiti i sa strane, za razliku od jednokratnih, najčešće starijih turista s kruzera koji najviše gledaju zidine i kipove, što također nije loše, ali nije ni dovoljno.
Za razliku od tih elitnih škrtih turista, ovi rock-turisti provedu po nekoliko dana na lokaciji i istraže sve živo, a onda se dogodi da ih dio lokalnog stanovništva optuži za buku i slične bedastoće. Iako je turistička sezona pa je logično da ima i nešto buke, pogotovo ako od te buke ovi koji ih optužuju zarade više nego cijele godine, i više od ovih koji u tišini bulje u zidove.
Ove mlađe samo je bitno ne zavaravati, ne prodavati im kavu i colu po 60 kuna kao u Dubrovniku, jer ako razgledavanje dubrovačkih zidina i vrijedi 150 kuna, kava sigurno ne vrijedi. Ali lakše je u kafićima prodavati sokove iz dućana iza ugla tri puta skuplje nego smišljati programe koji samo donose probleme i neke nove klince.
Sjećate li se izvrsnog reklamnog slogana „Mala zemlja za veliki odmor"? Jedan od najboljih poteza za privlačenje turista pred desetak i više godina „pao" je kad se netko dosjetio da je to uvredljivo, jer nismo mi mala, nego velika zemlja. Na državnoj razini, a pogotovo lokalnoj, mnogi su dužnosnici i vlastodršci slijepo slijedili naputak. Na kraju su u jednom trenutku obalu pretvorili u mjesto za vrlo mali noćni odmor. Nije tu toliko bila bitna stranačka pripadnost koliko zajednička borba protiv dekadentne mladeži i „čudnih" programa koji samo stvaraju probleme.
I dalje zimmer frei
Nije nelogično da se unaprijed, kao u školi, odredi koliko će odmor biti dug a koliko kratak, kakav će biti, te što ćete pritom moći pojesti, popiti i poslušati. Netko je pametno rekao da se optimističnih „tek je 12 sati" kod nas pretvorilo u 12 i 10; vremena je sve manje, ali uvijek ima vremena za bezprogramski odmor u ljetnim mjesecima koji tjera turiste da za manje love u all inclusive aranžmanima odu do Španjolske, Turske ili Tunisa, uskoro i jeftine Grčke, i provedu se do mile volje.
Ispravni su prigovori da bi Zrće svakako trebalo zatvoriti, kao što je pred par godina premješten Garden Festival, jer nije uobičajeno da se ljudi provode cijele noći, daleko od gradskog naselja, kako će se vratiti kućama? Puno je normalnije kad vas lokalni kafići maltretiraju s lošom glazbom ili kad očajni terasa-bend nastupa do jutra, gnjavi okolinu a nitko mu ništa ne može.
Strategija je jasna: imamo oranice da prehranimo cijelu Europsku uniju, more do neba, ali ipak uvozimo hranu i dočekujemo turiste s transparentima zimmer frei. Što će nam neki čudni projekti s tisućama gostiju, o kojima kasnije javljaju i izdajničke inozemne televizije tvrdeći da je Hrvatska savršeno mjesto za odmor. Samo nam navale probleme na leđa...
>>Deset dana do velikog festivala Rock u Beču: Metallica, Muse i Kiss