Udarili su temelje znanstvene fantastike u Hrvatskoj. Točnije, sve se počelo odvijati sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Odnosno, tada su pokrenuli jednu od najvećih europskih SF konvencija. Iako SFeraKon, koji početkom svibnja na Fakultetu elektrotehnike i računarstva okupi do tisuću posjetitelja, ove godine slavi 40. rođendan, njegovi pokretači u taj su se žanr zaljubili još u djetinjstvu tako da je ustvari priča o SF-u u našoj zemlji počela i desetljećima ranije. Danas uglavnom umirovljenici (ima i onih pred mirovinom) tek su se 1976. godine udružili kako bi organizirano djelovali, iako su neformalna druženja počela dvije godine prije. Pojedinci su se na to odlučili kad su shvatili da u gradu postoje još neki koji SF romane, stripove i kratke priče “gutaju” jedan za drugim. Otada se priča o fenomenu fandoma u Zagrebu. Preuzeti anglizam zapravo je složenica riječi “fan” i nastavka “dom” - skraćenice od “kingdom”, odnosno kraljevstva, tako da obožavatelji znaju reći da su zapravo dio “kraljevstva zaljubljenika” u znanstvenu fantastiku. No onih “prvih” bilo je tek desetak.
Stara kućica u Ilici
Otvoriti SF klub u to doba nije bilo, prisjećaju se, samo tako. Kako bi se upisali u registar, morali su dobiti odobrenje od policije te pozitivno mišljenje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. A morali su imati i svoj prostor. Stoga su pokucali na vrata Astronautičkog i raketnog kluba “Zagreb” (ARKZ), smještenog u manjoj betonskoj kućici u dvorištu Ilice 53, i pitali mogu li koristiti dio njihovih prostorija. A kako je jedan od voditelja i sam bio SF fan, ubrzo su glavni akteri ove priče postali “Sekcija za propagandu ARKZ-a”. I tako nastade SFera, prvo klub, pa potom društvo za znanstvenu fantastiku, koje organizira SFeraKon, a čije djelovanje ne prestaje otada do danas. Ovi “sferosauri”, kako se međusobno od milja zovu, i danas se okupljaju, iako je organizaciju sajma danas preuzela neka druga generacija SF-ičara. A na inicijativu Večernjeg lista ovaj puta susreli su se baš tamo gdje je sve počelo – ispred stare kućice u Ilici. U trenu je betonsko zdanje postalo svojevrsni vremenski stroj koji ih je vratio desetljećima unazad, a osnivači, redom – Vojko Kraljeta, Hrvoje Prćić, Ivica Posavec, Živko Prodanović, Darije Đokić, Oliver Franić, Krešo Ljubić, Bruno Ogorelec i Goran Hudec mislima su ponovno “sjeli” u stare klupske prostorije, u kojima su redovno, u hladnijem dijelu godine, o SF-u razglabali u rukavicama i kaputima. Nije bilo grijanja, što ovim zanesenjacima nije smetalo da se redovno okupljaju svakog tjedna. A osoba koja je povezivala sve njih, glavni pokretač svega, bio je, naglasit će “sferosauri”, pokojni književnik Krsto A. Mažuranić, “tata-mata” hrvatske SF scene, poznat pod nadimkom Dobri Dotepenec. Tako je prozvan jer je rođen u Crikvenici, a njegovi su se roditelji preselili u Zagreb dok je još bio dijete, a svoju je obitelj podizao u Samoboru. Njegove priče u kojima na duhovit način isprepliće početke SFere sa znanstveno-fantastičnim elementima još uvijek stoje na internetskoj stranici društva. Tako je sebe i svoje istomišljenike prozvao “prvim bakama Cro-esef-fandoma”, povezavši početak osnivanja kluba s njemu jednom od najboljih SF pripovijetki Raphaela Aloysiusa Laffertyja “900 baka”. Radnja, opisana Mažuranićevim riječima, ide ovako:
– Istraživači na nekom planetu istražuju domorodačku etnologiju pa otkriju kako ta rasa u svakoj generaciji ima samo jednu zajedničku mamu koja ne umire nego, kako koja ostari i postane baka, odlažu ih u podrum na police. I tako oduvijek. I nađu istraživači taj podrum, a tamo na policama čuči uredno poslagano, kao u arhivi, 900 generacija živih baka! Dakle negdje na policama mora biti i prva, najprva baka! A ako je prva, znat će kako je sve to počelo. I nađu oni prvu baku i pitaju je, a ona stara, mora se prisjetiti, a tu do nje čuči i njezina kći (druga! baka) i unuka (treća!) i praunuka, i sve se one prisjećaju, i napokon se sjete, pa padnu u histeričan smijeh. Smiju se i smiju, vrište od smijeha, nikako od silna smijeha da dođu do daha i ispričaju kako je sve to počelo. Kakva je to šala bila! – navodi Dobri Dotepenec, koji je sve odlučio zapisati prije nego što i “on posenili i prije no što mu to ne postane presmiješno – kao i bakama u Laffertyjevoj priči.
Gostovanje Jacka Williamsona
Sudbina je htjela da su prve “bake” SF-a u Hrvatskoj ustvari, kako ih naziva Mažuranić, uglavnom situirani, zaposleni 30-godišnjaci (nekoliko godina više-manje), a bilo ih je različitih profesija, od povjesničara umjetnosti, inženjera kemije i elektrike, arheologa, novinara, turističkog agenta, liječnika, pravnika...
– Uz Krstu, bili su tu i Želimir Koščević, tada voditelj Galerije SC, u čijim prostorima se odvio prvi sajam znanstvene fantastike, iz kojeg je razvio SFeraKon. Vladimir Sokol i Alfred Reschner također su dio priče od samih početaka – govorili su gotovo u jedan u glas osnivači. Za kuma kluba odabran je Oliver Franić, koji mu je i dao ime.
– Sinulo mi je dok sam čitao jednu knjigu koja je izdana u izdavačkoj kući Sphere. Pomislio sam da bi moglo biti zgodno da se riječ prevede na hrvatski jer u igri riječi može imati više značenja – može biti složenica SF-a i ere (doba znanstvene fantastike), a ujedno sfera označava savršeno okrugli geometrički i kružni objekt – priča Oliver Franić. Mažuranić, koji je izabran i za prvog predsjednika društva, osmislio je, pak, prvi amblem – izvanzemaljca ispred svemirskog broda.
– Nazvali smo ga levitirajući BOČ. Skraćenica je to za buljooko čudovište, što je bila naša verzija engleskog izraza “bug eyed monster”. Taj se termin koristio za svemirce iz hollywoodskih filmova B i C produkcije – kaže Darije Đokić. Dobar dio njih upoznao se u knjižari u Gundulićevoj, koja je jednom mjesečno dobivala strane naslove. Knjige su, ako su dugo stajale na polici, zbog rasta stope inflacije, znale postići iznimno nisku cijenu. Kad bi ih “friško” stavili na police, stajale bi jednako koliko i u inozemstvu, pa je pravim fanovima bilo iznimno teško čekati da knjizi padne cijena. Neki su čak i imali svoje police u stražnjem dijelu dućana na kojima bi im gospođe trgovkinje čuvale ono što su kupili da ne bi morali hodati s hrpom knjiga po ulici. Gundulićeva je tako stekla krug ovisnika, Mažuranićevim riječima, dok si rekao “esef”.
– Znanstvena fantastika nije se gledala, kao danas, već se čitala. I to “na metre” – prisjeća se Vojko Kraljeta. Ono što se pročitalo, izlagalo se na sastancima. Znalo se čak i zadužiti neku osobu da nešto pročita pa da prepriča kolegama, a oni koji su bili u prilici, poput Darija Đokića, najnovije filmske naslove odlazili su gledati u kino u Trst.
– Znao sam pogledati što sutradan igra i, ako bi bilo nešto zanimljivo, otišao bih ujutro svojim “fićekom” put Trsta, prošetao se gradom, pojeo pizzu i onda nakon filma uputio se kući za Zagreb – prepričava Đokić. A stvarno im je “krenulo”, što je rezultiralo povećanjem broja članova i preseljenjem u nove, veće prostore u sklopu Kulturnog centra Pešćenica u Ivanićgradskoj na Volovčici, nakon što su u Zagrebu ugostili Jacka Williamsona, američkog pisca SF-a, koji spada u prvu generaciju autora koji su svoja djela pisali pod terminom znanstvene fantastike. Kao pisac SF-a bio je sudionik, uz druga poznata imena tog žanra poput Johna W. Campbella, Isaaca Asimova, Raya Bradburyja, Johna D. Clarka, Harryja Harrisona i drugih, prve svjetske konvencije u New Yorku održane nekoliko mjeseci prije početka Drugog svjetskog rata. U hrvatsku metropolu stigao je 1979. godine, kao gotovo osamdesetogodišnjak te u to vrijeme predsjednik udruženja američkih pisaca SF-a. Zagreb je bio mjesto presjedanja na njegovu putu u Kinu. Između dva leta, koja nisu bila usklađena, znalo je biti i nekoliko dana između dolaska i odlaska, pa se na jednak način i Williamson našao u Zagrebu.
– Prije dolaska kontaktirao je američki konzulat i pitao da li postoji neka udruga koju zanima SF, pa se tako njihov službenik našao na našim vratima u Ivanićgradskoj. Kad smo čuli o kome se radi, nama donje čeljusti popadaše do razine pupka te je bila potrebna određena količina prijateljskog uvjeravanja kako bi shvatili da se ne radi o šali – priča Đokić. U to vrijeme zagrebački zaljubljenici u SF već su iza sebe imali organizirane prve skupove ljubitelja znanstvene fantastike u Zagrebu, a po povratku u SAD Williamson je o njima napisao pohvalan članak, nakon kojeg ih je stavio na svjetsku fendom mapu. Ubrzo su sajmovi SF-a u Galeriji SC prerasli u veće manifestacije, pa je SFeraKon svakih nekoliko godina postajao YUcon, kada bi u Zagreb pristigli obožavatelji koji su se okupljali na razini čitave bivše Jugoslavije. Uspjeli su se čak izboriti da se 1986. godine u Zagrebu održi okupljanje na razini Europe. Nazvali su ga Ballcon, aludirajući na Balkan. Nastavak je to na skupštinu svjetskog udruženja WorldSF, u koji su se u međuvremenu učlanili, koja se tri godine prije održala u hotelu Esplanade... A imena uvaženih i počasnih gostiju koji su kroz godine sudjelovali na konvencijama samo su se nizala – bio je tu Sam Lundwal, švedski pisac i teoretičar SF-a, poznatiji kao tekstopisac pjesama grupe ABBA, Gerry Webb, strojarski inženjer koji je za britansku vladu radio na projektu svemirskog aviona, u SF krugovima poznat kao vlasnik najveće britanske zbirke pisanih materijala tog žanra, pisci James Edwin Gunn, Bob Shaw, Brian Aldiss, Joe Haldeman, Gianfranco Viviani, vlasnik izdavačke kuće Editrice Nord, najveće europske kuće specijalizirane za SF...
Đelina kolekcija filmova
Na konvencijama su organizirali videoprojekcije, izložbe umjetničkih radova i stripova na temu SF-a, igranje kompjutorskih igrica...
– Đelo Hadžiselimović imao je jednu od najvećih zbirki SF filmova u to doba, pa smo od njega znali posuditi filmove za projekcije – kaže Vojko Kraljeta. Na promociji znanstvene fantastike radilo se i na “domaćem terenu”, njihove aktivnosti najavljivale su se na radiju, s obzirom na to da je Živko Prodanović dugi niz godina radio na Radio Sljemenu, a i Hrvoje Prćić, danas glavni urednik National Geographica, vodio je na 101-ici i Trećem programu Hrvatskog radija prvu emisiju posvećenu isključivo SF-u.
– Gosti su mi bili i svećenici. S Josipom Miklenićem, dugogodišnjim glavnim urednikom Glasa Koncila u eteru sam govorio o religiji u znanstvenoj fantastici – priča Hrvoje Prćić, koji je jedan period bio i glavni urednik Siriusa, časopisa u kojem su se objavljivale SF priče, a u čijem su izlaženju od 1976. do 1989. godine aktivno sudjelovali članovi SFere, što kao vanjski suradnici, recenzenti ili pomoćni urednici. Časopis je izdavala zagrebačka novinska kuća Vjesnik, a utemeljio ga je tadašnji urednik redakcije romana i stripova Borivoj Jurković.
– U novinarskom zanatu Jurković je prošao sve stupnjeve i zato je i mogao pokrenuti časopis poput Siriusa, na što mnogi nisu gledali blagonaklono. No, stari je majstor osjetio da je došao pravi trenutak i da za njega postoji tržište. Časopis je uređivao do 108. broja, odnosno do lipnja 1985. godine – navodi Hrvoje Prćić. U početku su u Siriusu prevađali strane priče, da bi nakon nekog vremena SFeraši počeli pisati svoje uratke. Sirius je sa svojih 40.000 primjeraka u to doba bio, uspoređuje Đokić, drugi najtiražniji časopis u svijetu, a u Stresi (1980.) i Brightonu (1984.) dobio je nagrade za najbolji europski časopis za znanstvenu fantastiku. Iako je nakon 13 godina izlaženja ugašen, sa željom da se nastavi tradicija objavljivanja znanstveno-fantastične proze, 2011. godine Davorin Hodak pokreće Sirius B, kako bi nastavio popularizirati SF stvaralaštvo. U tu svrhu od 1981. godine do danas SFera dodjeljuje i istoimene nagrade za najbolja ostvarenja iz područja SF-a u kategoriji romana, priče te nagrade za životno djelo, a u novije doba oformljena je i nagrada za djecu i mlade – SFerica. Svečana dodjela svake je godine na SFeraKonu, a na ovogodišnjem izdanju, koje će se održati od 11. do 13. svibnja, najveća je novost sudjelovanje u organizaciji International Cosplay Championship Cupa (ICCC), međunarodnom natjecanju u kojem se bira najbolji kostim na temu SF-a. Oblačenje u omiljene likove, kažu osnivači SFere, stvar je novog doba, koja je počela tek poslije Domovinskog rata. Oni će, pak, kao i svake godine, na konvenciju otići tek u majci s natpisom “sferosaur”, “Zvjezdanih staza” ili nekog sličnog kultnog serijala i simbolično proslaviti veliku obljetnicu.