Punih 170 godina Hrvatska čeka stalni postav Hrvatskog povijesnog muzeja. Kada je Vlada 2007. godine za sedamdeset milijuna kuna kupila zgradu nekadašnje Tvornice duhana Zagreb baš za zgradu Hrvatskog povijesnog muzeja, u kojoj će biti mjesta i za stalni postav, činilo se da će ljubitelji hrvatske povijesti ipak dobiti svoj muzej. No, otad je prošlo šest godina, a iako za rekonstrukciju zaštićene industrijske građevine postoji čak i građevinska dozvola, radovi nisu počeli. Još je lani zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš Hrvatskom muzejskom vijeću izjavio da bi radovi trebali početi krajem 2012. godine, ali bila je to očito previše optimistična najava. Ovih je dana ministrica kulture Andrea Zlatar Violić izjavila da bi radovi trebali početi potkraj ove 2013. godine, te da će se Hrvatski povijesni muzej stvarati pomoću javnog-privatnog partnerstva. No, iz Ministarstva nam nisu stigli precizirati tko je privatni partner i kada će točno radovi početi, budući da smo već ukoračili u listopad.
Blago potonulog broda
Za to vrijeme, dugogodišnja ravnateljica HPM-a Ankica Pandžić u baroknoj palači Muzeja, u Matoševoj ulici na Gornjem gradu, ponosno pokazuje u lipnju otvorenu izložbu \"Gnalić, blago potonulog broda iz 16. stoljeća\", za koju je već sada iskazan interes za gostovanjem izvan Hrvatske.
Iznimno atraktivna izložba s trgovačkim predmetima koje je mletački brod iz Venecije prevozio put Carigrada, a među kojima je bilo i 5000 okruglih stakala za harem sultana Murata III, inače unuka Sulejmana Veličanstvenog, stisnuta je na oko 240 četvornih metara prostora palače Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch. Riječ je o brodu koji je potonuo kod otočića Gnalića u biogradskom arhipelagu 1583. godine. Predmeti izloženi na izložbi, otkriveni su šezdesetih godina prošlog stoljeća na morskom tlu, a inače su pohranjeni u Zavičajnom muzeju u Biogradu na Moru. I premda je prostor u gornjogradskoj palači iznimno skučen, likovna koncepcija izložbe je poslovično razigrana pa čak i prilagođena slijepim osobama. No, problemi u muzeju koji u svojim depoima smještenim na nekoliko lokacija ima čak 300.000 predmeta, zbog skučenog prostora u Matoševoj ulici sve su veći.
– Kada sam prije trideset i pet godina došla raditi u Muzej, Muzej je imao 700 četvornih metara izložbenog prostora. Sada imamo samo 240 četvornih metara. Sve drugo je iskorišteno za čuvanje muzejske građe – priča ravnateljica Ankica Pandžić. – Građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i prenamjenu Tvornice duhana Zagreb, Muzej dobiva 2011. godine. Projektnu dokumentaciju, glavni i izvedbeni projekt izradio je Poligon projekt d.o.o., glavni projektant je Ivica Plavec, dipl.ing. arh. Koncepcija stalnog postava prihvaćena je na Hrvatskom muzejskom vijeću 17. srpnja 2012., a autorski je rad triju zaposlenica muzeja, muzejskih savjetnica Ele Jurdane, Jelene Borošak Marijanović i Nataše Mataušić, veli Ankica Pandžić.
– Izrada temeljnog dokumenta stalnog postava, najsloženijeg muzejskog zadatka, povjerena je spomenutim kolegicama na osnovi njihovih stručnih referencija – niza uspješno realiziranih izložbenih i drugih muzejskih programa. Kako smo bili suočeni s činjenicom da niz tema hrvatska historiografija još nije istražila, a te su teme neizostavne u našem prvom stalnom postavu, tražili smo više recenzija teksta koncepcije te smo se obratili Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Recenziju koncepcije stalnog postava načinilo je devet znanstvenika, osam povjesničara i jedan muzeolog. Nitko od njih nije \"odbacio\" koncepciju. Otvorena rasprava različitih, često i suprotstavljenih mišljenja, rezultirala je zadnjom verzijom koncepcije stalnog postava koja, prema sudu recenzenta muzeologa, zaslužuje uvažavanje i dobar je polazišni dokument za rad na scenariju. U izradi scenarija koji nam slijedi razumljivo je da će biti uključen širi krug vanjskih suradnika različitih struka i znanosti – objašnjava Ankica Pandžić rad na koncepciji stalnog postava koji je postao upitan nakon nekih aktualnih priopćenja iz Ministarstva kulture u kojima je čitava koncepcija stalnog postava stavljena pod znak pitanja.
Takva reakcija pomalo čudi, jer su među recenzentima koncepcije bili i ugledni povjesničari Neven Budak i Ivo Banac, a u lanjskim zaključcima Hrvatskog muzejskog vijeća nema nikakvih teških riječi. Ravnateljica Pandžić ističe i da su mnoge primjedbe stručnjaka uvažene. Ciljevi stalnog postava, koji bi u novoj zgradi trebao imati oko 2100 četvornih metara prostora, vrlo su prezentni. Omogućiti da se dobro upozna prošlost vlastitog naroda. Objasniti da smo preuzimali, posredovali i predavali tradicijske, kulturne i druge utjecaje. Razvijati kritičko mišljenje kod posjetitelja. Potaknuti neovisno mišljenje. Promicati pozitivno mišljenje o demokraciji i građanskom društvu, ali i naročito važno, upozoriti da politizacija pretvara povijest u instrument propagande.
Bogata zbirka starog oružja
Ravnateljica Ankica Pandžić ističe da su u HPM-u i te kako svjesni važnosti posla kojim se bave. Prvi put suočeni su sa složenom zadaćom, kreiranjem stalnog postava muzeja koji prvi put u hrvatskoj povijesti želi prikazati tu povijest kao cjelinu.
Ankica Pandžić dodaje da su iz Kuće europske povijesti u Bruxellesu već kontaktirali s HPM-om kako bi i hrvatska povijest bila zastupljena u toj instituciji koja bi stalni postav trebala predstaviti javnosti 2015. godine. Tako bi se moglo dogoditi da hrvatska povijest prije dobije svoju muzejsku osobnu kartu u Bruxellesu nego u Hrvatskoj.
A dotle veliki tvornički objekt, idealno smješten u središtu Zagreba, čeka početak građevinskih radova kako bi gotovo 300.000 muzejskih predmeta dobilo pravo na javnost, tj. na javno izlaganje. A fundus HPM-a iznimno je bogat. Osim atraktivnih portreta hrvatskih velikana, koji bi trebali biti izloženi u izdvojenoj cjelini Povijesni portreti, tu je i iznimno bogata zbirka starog oružja, najbogatija u ovom dijelu Europe, ostavštine bana Jelačića i Ivana Mažuranića, zbirka starih grbova, zbirka sakralnih radova u rasponu od 9. do 20. stoljeća, zbirka starih zastava, među kojima je i najstarija trobojnica iz 1848. godine, posmrtne maske Dore Pejačević i bana Jelačića...