Prve kritike, pristigle mahom s portala, sasjekle su prvu epizodu dokumentarnog serijala “Hrvatski premijeri osobno” koja je tematizirala lik i djelo Stipe Mesića. No, redatelju i scenaristu Gordanu Maliću, dugogodišnjem novinaru koji je pratio pa i kreirao političke procese u Hrvatskoj od 90-ih naovamo, moralo bi se, za početak, honorirati odabir teme: tko bolje od njega zna da političari sa sobom nose zajamčenu gledanost, osobito oni najmoćniji iz svoje kaste koje portretira, a koje su upravo novinari uzdigli, i još to čine, u najveće hrvatske medijske zvijezde.
Bez majke sa 16 mjeseci
Nepošteno je reći da prva epizoda serijala posvećena Mesiću nije donijela ništa novog ili barem manje poznatog najširoj javnosti. Bavi se burnom političkom biografijom predsjednika prve hrvatske Vlade, a otpočinje obiteljskim tragedijama koje su mu obilježile život: smrću majke nakon neuspjela pobačaja kada mu je bilo samo 16 mjeseci, ali i bake koja ga podizala sve do strašne smrti od ustaškog noža u zadnjim danima rata. Nakon više od 40 godina Mesić je s ekipom serije posjetio i zatvorsku ćeliju u Staroj Gradiški u kojoj je ležao zbog hrvatskog nacionalizma, što je, dokumentaristički, također vrijedan zapis.
U konačnici, iz usta Borislava Jovića, negdašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, čuti koliko je zapravo Mesić pridonio stvaranju neovisne Hrvatske, što mu kritičari danas odriču, nije zanemarivo. Pod uvjetom da je serijal zamišljen kao prilog za biografiju ljudi koji su vodili Hrvatsku u presudnim danima borbe za hrvatsku samostalnost, daleko je od promašenog, no konačni proizvod nije lišen mana, sadržajnih i zanatskih.
O ustašovanju površno
Premda 50-minutna epizoda, u koju treba stati cijeli jedan životni i politički put, objektivno nema potrebno vrijeme i prostor za dubinsku analizu, autor je svejedno propustio kontekstualizirati pojedina poglavlja, poput Mesićeva ustašovanja početkom 90-ih, o čemu Malić ni Mesić ne nude ni najtanji odgovor. No, još važnije, iz posve nerazumljivih razloga preskočena je analiza možda i ključne epizode u novijoj političkoj karijeri Stipe Mesića, ona o umirovljenju hrvatskih generala te odašiljanju inkriminirajućih transkripata u Haag, čime je propuštena prilika za rasvjetljavanje već godinama spornih događaja za koje je Mesić prebacivao krivnju na Karamarka.
Serijalu, barem zasad, nedostaje i zanatskih bravura, pa snimke na trenutke djeluju bezidejno i posve amaterski, no boljka je to cjelokupnog domaćeg dokumentarističkog programa koji godinama egzistira po predvidljivoj špranci statične kamere koja svoje sugovornike bilježi u dosadnim i statičnim prostorima, od čega boluju i Malićevi “Premijeri”, no barem su lišeni nepodnošljivo bizarnih igranih scena kojima autori nerijetko pribjegavaju u nedostatku autentičnog arhivskog materijala. Autor, pohvalno, o svojim likovima neće donositi vlastiti sud, koji će radije prepustiti gledateljima, pa reakcije neće izostati, u čemu i jest smisao dokumentarnog projekta.
Drug Mesić je najnegativnija osoba novije hrvatske povijesti, lažov, izdajica, kriminalac. Tko to i zašto plaća tog komunjaru Malića da izvrtanjem istine, selektiranim činjenicama rehabilitira tog zlotvora, koji bi trebao biti u doživotnom zatvoru.