– Želio sam napraviti vizualnu rapsodiju o Hrvatskoj i istaknuti kompleksnost nacionalnog identiteta, pogotovo iz perspektive iseljenika koji 14 godina živi u SAD-u. Tragao sam za formom koja se povijesno bavi tematikom povratka u domovinu, a to je rapsodija (epska poezija ili glazbena kompozicija). Uvijek me u stvaranju veseli učenje i istraživanje novoga pa sam za ovu izložbu naučio sitotisak, fotogravuru, printao na raznim materijalima i napisao svoju prvu kratku priču na engleskom. Sve mi je to jako uzbudljivo, kad pogledam postav, ne mogu vjerovati da sam to sve sam napravio – kaže Hrvoje Slovenc, stalni predavač na County Collegeu of Morris u New Jerseyu i fotograf svjetskog ugleda o svojoj izložbi “Hrvatska rapsodija: prigraničja” otvorenoj u Philadelphia Photo Arts Centru.
Sasvim slučajni početak
Naime, 40-godišnji Zagrepčanin ljetos je osvojio nagradu za najbolji projekt suvremene fotografije po odluci Philadelphia Photo Arts Centra i Andy Warhol Foundationa, a osim 5000 dolara i podmirenih troškova produkcije, omogućena mu je i samostalna izložba u Philadelphiji. Za Slovencom je desetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi diljem svijeta – od Kine i Amerike do Švicarske i Brazila. Ciklus “Hrvatska rapsodija” izlagao je u sklopu kolektivne izložbe “Past is Now” u Munchner Stadtmuseumu u Münchenu, u zagrebačkoj galeriji Spot i u galeriji Flowers u četvrti Chelsea u New Yorku.
Upravo je u Velikoj Jabuci prije 14 godina i počela Slovencova umjetnička priča, kao što obično biva – sasvim slučajno. S diplomom iz nutricionizma godinama nije mogao naći posao u rodnom Zagrebu pa kad mu je dosadilo drugima ispisivati diplomske radove na kompjutoru za simboličan džeparac, spakirao je kofere i s ušteđenih 3000 dolara krenuo u američku avanturu.
– Roditeljima sam lagao da idem u New York na magisterij iz biokemije jer mi je bilo neugodno priznati da bih se volio baviti nečim kreativnim i usmjeriti se k umjetnosti. Najjeftiniji fakultet, samo 2000 dolara, bio je studij fotografije na LaGuardia Community Collegeu. Kako nikada nisam imao fotoaparat, preko eBaya kupio sam polovnu yashicu za 30 dolara. Ostatak novaca potrošio sam na najam stana u Bronxu, četvrti iz koje se do danas nisam selio – govori Hrvoje.
Njegov izbor studija fotografije poprilično je zatekao obitelj i prijatelje, pogotovo stoga što je njegov jedini doticaj s umjetnosti bilo pjevanje u Trešnjevačkim mališanima. Od djetinjstva je bio okrenut sportu, trenirao je kung fu, a kasnije se vrlo uspješno bavio atletikom, bio je prvak Jugoslavije u krosu, a u istoj disciplini i pet puta prvak Hrvatske. Upravo sportska disciplina i predanost pomogli su mu da se usredotoči na zahtjevno gradivo jer, osim povijesti fotografije, učio je i o slikarstvu, kiparstvu, dizajnu.
Po cijele dane bio je na predavanjima, a noći je provodio uz knjige i bilješke. Uz to je morao zarađivati da bi preživio, davao je instrukcije iz matematike i kemije studentima s poteškoćama u razvoju. Na fakultetu se zaljubio u crno-bijelu fotografiju, a njegovi portreti prijatelja i poznanika oduševili su profesore. I tako je dobio prvu u nizu stipendija, 28.000 dolara na prestižnom Pratt Instituteu.
Izdržao je samo dva semestra i nastavio školovanje na City College of New York. Prekretnica u njegovu životu i karijeri bila je 2006. kad je diplomirao.
– U jednom frizerskom salonu u West Villageu prao sam glave mušterijama i tako se uzdržavao. Tu sam upoznao dosta homoseksualaca i te sam godine počeo snimati ciklus fotografija “Partners in Crime” (Partneri u zločinu), o istospolnim partnerima koji svoju ljubav ne mogu ozakoniti. Inspirirali su me dugogodišnji prijatelji koji su zajedno već 30-ak godina – kaže.
Upravo ga je taj ciklus plasirao na američku umjetničku scenu, nakon godinu i pol izložba je postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u Chicagu, a Slovencovi radovi su uvršteni u stalni postav. U umjetničkim krugovima počelo se šuškati o talentiranom fotografu, dobio je i 18.000 dolara stipendije Mortimer Hays-Brandeis Travelling da tri mjeseca provede u Africi i snimi najzagađeniji grad na svijetu, Kabwe u Zambiji.
Svoja je iskustva, zajedno s prijateljem Donaldom Mengayem, otkrio u knjizi “Disati u Kabweu”, prije dvije godine izdao je drugu knjigu o ciklusu fotografija “Marble Hill”, a nedavno mu je izišla i treća knjiga “Hrvatska rapsodija: prigraničja”.
Njegov talent prepoznali su i organizatori festivala Atlanta Celebrates Photography kada su ga uvrstili među top deset fotografa čije izložbe treba pogledati. Vodeći svjetski fotomagazin Photo District News (PDN) proglasio ga je jednom od najvećih mladih fotografskih nada, a radovi su mu se počeli prodavati po cijeni od 5000 do 8000 dolara. No najvažnije je da je dobio stipendiju za dvije godine magisterija na prestižnom Yaleu u New Havenu, gdje se okuplja fotografska elita.
A nekako se i sam našao i snašao u pedagoškim vodama, počeo je predavati na Parsons The New School for Design i na fakultetu New Jersey City, a zadnjih šest godina drži šest kolegija studentima fakulteta Morris u New Jerseyu.
– Kompletno sam redizajnirao program i uveo neke nove kolegije poput alternativnih procesa i multimedija i videa, tako da studenti mogu naučiti sto više tehnika. Često surađujemo i s drugim odjelima, poput televizijske produkcije, slikarstva ili grafičkog dizajna. Trudim se biti pravedan i strog profesor. Studente želim potaknuti da razmišljaju, uključe i druge medije u svoj rad, a najnovije je da slušaju moje predavanje na internetu, odgovore na pitanja i pripreme se za nastavu, na kojoj diskutiramo. Mislim da je to puno zanimljivije nego da im verglam tri sata, a pola njih spava – smije se H. Slovenc, kojem uz predavanja ostane dovoljno vremena za vlastite projekte.
Intrigira ga istraživanje drugih medija i kombiniranje s fotografijom. Najvažnije mu je, otkriva, biti otvoren eksperimentiranju i traženju načina kako fotografija funkcionira u današnjem svijetu. Mrzi učmalost, nemirna je duha i uvijek spreman za nova iskustva. Kad je stvarao serijal fotografija “Harry Black”, uselio se starijem istoimenom čovjeku kojeg do tada nije poznavao. Zajedno su živjeli nekoliko mjeseci, tijekom kojih je Slovenc snimao njihov suživot i odnos poput unuka i djeda, a fotografije je predstavio u Muzeju umjetnosti u Bronxu.
Zaintrigirao ga je i sado-mazo svijet pa je snimio fetiše i životni prostor ljudi koji prakticiraju takav seks i izlozio ga u sklopu ciklusa “Interijeri”, prikazanog i u Studiju moderne galerije “Josip Račić” u Zagrebu. U rodnom je gradu izlagao desetak puta, uključujući i izložbu “Portreti” u Muzeju suvremene umjetnosti, kao i zadnju ljetos naziva “Nove vizualne vrijednosti”, u suradnji s umjetničkim dvojcem Tarwuk u Galeriji Kranjčar.
– Trenutačno sam zaokupljen proučavanjem starih tehnika poput dagerotipija i tintipija pa sam i sam postao student na neki način jer ih usavršavam i učim na kolegiju. To su tehnike prvih fotografija iz 1840., a kad ih savladam, najvjerojatnije ću nešto i napraviti – najavio je novi projekt Slovenc.