Hugh Laurie ima razloge biti baš sretan čovjek. Omiljenost koju je stekao kao zvijezda TV serija “Dr. House” i “Crna guja” , filmova poput “Razum i osjećaji”, “101 Dalmatinac” i mnogih drugih, iskoristio je da se može baviti svojom drugom (ili možda prvom) ljubavi - glazbom. Tako smo prekjučer u maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova gdje je koncert prebačen sa Šalate zbog straha od kiše, doživjeli da cijela dvorana pleše i skandira na Dr. Johnovu “Such A Night” ili Berryjevu “You Never Can Tell” kao da smo se vremeplovom vratili negdje u 1970-e. Atmosfera je bila razigranija nego kad je sam Chuck Berry nastupio na istom mjestu prije gotovo deset godina.
Čuvanje od zaborava
Zahvaljujući, dakle, Dr. Houseu, Hugh Laurie ne samo da se može baviti glazbom, nego i to onom vrstom koja je masama davno rekla zbogom, a i u inozemstvu je uglavnom rezervirana za jazz, blues i retro klubove. Radi se o njujorlinškoj verziji r’n’b-ja i jazza, piano bluesa, s pjesmama, kako je i sam rekao, koje su stare i po stotinu godina i malo im nedostaje da utonu u zaborav. Utoliko je njegova pojava na glazbenoj sceni doborodošla, iako je pomalo ironično da Dr. John, glazbenik kojega Laurie (po)najviše ističe kao svoga uzora, i koji unosi barem deset puta više ‘mojoa’ u glazbu koju dijeli s njim, privlači znatno manje publike (2011. u Boogaloou je privukao jedva 600 ljudi). Doduše, retro i tradicionalnoj glazbi Lauire pristupa puno opuštenije i razigranije od njegovoga vudu-mambo-džambo bluesy uzora: od samoga starta Laurieva glumačka, zapravo scenska karizma i talent njegovo su oružje od samoga početka, više od limitirane izražajnosti njegovoga vokala, a pjesme i repertoar primjereni su potpunom showmanskom ugođaju, pri čemu je “dimljeni” organski zvuk odličnog The Copper Bottom Banda nudio puno više od solidne gažerske pratnje. Vrlo komunikativan između pjesama, Laurie je s lakoćom zavodio i zabavljao publiku svojim komentarima.
- Dobra večer. Dobrodošli. Kako ste? - rekao je odmah na početku na hrvatskom i potom na na engleskom krenuo u samoironiju koja se zadržala do kraja nastupa.
- Tipični sam engleski idiot koji ne može govoriti vaš jezik, ali nadam se da među vama ima onih koji znaju engleski.Vrhunci koncertaNaravno da sporazumjevanje nije bilo nikakav problem, a publika za koju se moglo isprva misliti da je došla više zbog toga da uživo vidi Dr. Housea nego da čuje njegovu verziju mistične “St. James Infirmary” znala je i stihove nekih pjesama.Osim bisa koji je sjedeću publiku digao na noge, vrhunac koncerta bili su vrući tango “Kiss Of Fire” i “You Don’t Know My Mind”. Ova se paralelna karijera sigurno neće zaustaviti na postojeća dva albuma.
>> "Dr. House" u Zagrebu: Da sam u publici, volio bih gledati svoj koncert