I kod nas se to može napraviti

Drugoga dana 55. filmskog festivala u Puli, u hrvatskoj je konkurenciji prikazana drama “Kino Lika“ u režiji Dalibora Matanića.

Utemeljen na istoimenu romanu Damira Karakaša, film uz dosta realizma ruši mit o zdravom, lijepom i mirnom životu u prirodi, u provinciji, daleko od gradske vreve.

Istina je da je tu moguće da te, dok radiš u polju, s ruba šume gleda jelen, no ograničenja neimaštine i sirovost okružja od žitelja tog prostora gotovo samorazumljivo stvaraju osobe skučenih razmišljanja i dometa, priprostog ponašanja, siromašnog rječnika i šturog odnošenja prema bližnjemu.

Oslonjena puno više na ugođaj nego na dinamiku ili naraciju, kolažna drama uzbudljivo i uznemirujuće komunicira u ključu nadrealističkog realizma – izoliranost i drugačiji način života u takvom malom selu katkad uzrokuju da se realna svakodnevica promatraču čini poput nadrealistički bizarnih događaja – te donosi nekoliko izvrsnih izvedbi.

Krešimir Mikić gotovo svakom novom ulogom ponovno iznenadi kvalitetom, Ivo Gregurević uobičajeno je izvrstan u za njega netipičnoj ulozi šutljivca i osamljenika, a filmska debitantica Areta Ćurković (inače glumica u osječkom kazalištu lutaka) vrijedno je otkriće.

Upravo ona protagonistica je jednog od najhrabrijih prizora hrvatskog filma, scene one vrste koju kad vidimo u nekom stranom filmu pomislimo: tako nešto se kod nas ne može napraviti.  Večeras je na programu humorna drama “Nije kraj“ Vinka Brešana, jedini od natjecateljskih filmova koji je već igrao u redovitom kino repertoaru.  (J.H.)