KEREMPUH

I upristojena Rudanica pričom o smrti i incestu udara u pleksus

Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Dabogda te majka rodila (1)
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Dabogda te majka rodila (1)
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Dabogda te majka rodila (1)
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Dabogda te majka rodila (1)
01.06.2012.
u 23:24
Otvarajući Dane satire ministrica Andrea Zlatar Violić posebno je naglasila značaj opusa Fadila Hadžića koji nas je naučio smijati se i kada nam nije do toga
Pogledaj originalni članak

– U zagrebačkom kazalištu Kerempuh večeras su počeli 36. Dani satire Fadila Hadžića. Otvorila ih je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, čestitajući ravnatelju Kerempuha Dušku Ljuštini na Nagradi grada Zagreba za životno djelo, te posebno govoreći o značaju opusa Fadila Hadžića. Istaknula je njegov doprinos hrvatskoj kulturi, ne samo kao čovjeka od teatra, već i kao velikog komediografa, autora koji je iza smijeha znao jasno prikazati život, te nas je svojim komadima naučio da se smijemo i kada nam ni najmanje nije do toga.

A upravo takva predstava – koja iza smijeha krije velike tragedije - je i otvorila Dane satire. HNK Rijeka izveo je svoju uspješnicu, dramu "Dabogda te majka rodila" prema istoimenom romanu Vedrane Rudan, u dramatizaciji i režiji Tatjane Mandić Rigonat. Priča o majci koja umire u najskupljem staračkom domu u Hrvatskoj zapravo je priča o njenoj kćeri, onoj koja ljudima prodaje anđele i lažne utjehe kako bi majci platila dom i pri tome se suočava sa svim duhovima iz svoje prošlosti.

To jest priča o starosti, priča o smrti, ali i priča o majkama koje bježe u alkoholizam kako se ne bi suočile s činjenicom da njihov muž siluje njihove kćeri. Na sceni je odlična ženska glumačka ekipa. Predvode ju Edita Karađole u ulozi Majke i Zoja Odak u ulozi Kćeri, obje dojmljive u međusobnoj igri razornih emocija. Jelena Lopatić je Anđeo, zapravo treća generacije žena u toj obitelji, ona kojoj krila anđela možda nagovješćuju spas.

Tatjana Mandić Rigonat bolji je posao obavila kao redateljica nego kao dramaturginja. Previše je, naime, upristojila tekst Vedrane Rudan. A ona je autorica čije žene psuju i kad nariču i kada slave, one u čijim se očajima i histerijama prepoznajemo, one čija nas neuroze tjeraju i na suze i na smijeh. I zato joj ne pristaje ta nametnuta pristojnost koja kao da otupljuje reakcije, tragediju čini podošljivijom. Šteta! Time su izgubljeni dijelovi priče koji udaraju ravno u pleksus.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

BI
bizarr
16:08 02.06.2012.

odlična knjiga, trebala bi je pročitati svaka žena.