Dugogodišnja kazališna praksa u nas pokazuje da svi teatri sredinom lipnja zatvaraju vrata kako bi se glumcima i redateljima pružila prilika da odrade ljetne festivale. Zagrebačko kazalište mladih i tu je iznimka od pravila jer letimičan pogled na popis festivala i gradova u kojima će gostovati tijekom proljeća i ljeta dokazuje da oni nemaju “hladnog” pogona. Bio nam je to, uz njen novi mandat na čelu ZKM-a i novu uspješnu premijeru, povod za susret s ravnateljicom Dubravkom Vrgoč. A nova premijera, predstave “Idiot” po romanu F. M. Dostojevskog, svojevrsni je iskorak iz dobro profiliranog repertoara ovog kazališta, ali kako kaže Dubravka Vrgoč, i svojevrsna nagrada ansamblu njezina kazališta koji je zavrijedio da se okuša i u takvom glumačkom izazovu.
Treba nam Dostojevski
– “Idiot” jako dobro prolazi, traži se karta više, a izvedbe su rasprodane do sredine svibnja. Publika je prepoznala našu želju – dokazati da klasici imaju pravo na vječnu suvremenost te da ih stoga treba izvoditi. Posljednjih smo nekoliko godina u Hrvatskoj, ali i zvan nje, gotovo u cijeloj Europi postali poznati upravo po tome što smo promovirali suvremene dramske tekstova. Na to smo jako ponosni, jer smo dokazali da naše drame pripadaju korpusu europskog dramskog pisma te da se po atraktivnosti svog govora i aktualnosti teme ne razlikuju od ostalih, možda su čak u svom tranzicijskom nadahnuću i zanimljivije. No, činilo nam se da je ansambl ZKM-a trenutačno zaslužio klasike, a odlučila sam se za Dostojevskog jer je to pisac kojeg držim iznimno suvremenim u ovom turbulentnom, nerazriješenom dobu u kojem smo izgubili moralne vertikale i u kojem se, koliko god to nastojali, nikako ne uspijevamo snaći, ne znajući je li to naš grijeh ili ga treba pripisati svijetu u kojem živimo. Kako vratiti izgubljeno dostojanstvo ako smo ideale, kako bismo preživjeli, pospremili za neku drugu, možda bolju budućnost? I kako biti svoj ako se svijet oko tebe raspada i u tom raspadanju nestaje sve ono u što si vjerovao? To su neka od pitanja koja postavljamo na sceni. Čini mi se kako se svi mi danas lako prepoznajemo u knezu Miškinu. Svi dijelimo njegovu sudbinu, za što ponajprije krivim ovo korumpirano vrijeme u kojem se više ne znamo boriti čak ni za ljubav – kaže Dubravka Vrgoč i objašnjava da je upravo ovom predstavom ZKM dokazao da se za teatar treba boriti. A za nju je to umjetnički teatar, onaj koji u ovom slučaju povezuje dva vremena omogućujući dijalog između vremena u kojem Dostojevski piše “Idiota” i ovog našeg. Zasluga za taj dijalog svakako pripada i redatelju Ivanu Popovskom, učeniku slavnog Pjotra Fomenka, jednog od najvećih živućih umjetnika iz jedne od najvećih ruskih teatarskih škola.
No čule su se i primjedbe kako ova predstava podilazi publici, a Dubravka Vrgoč kaže da je tu riječ o uspostavljanju dijaloga, a ne podilaženju:
– Možda je ovdje riječ o teatru koji smo već zaboravili. Teatru koji se gradi od detalja i u kojem svaki glumac ima svoj prostor. Redatelj tako minuciozno ocrtavajući svaki detalj scenske prisutnosti glumca na sceni naposljetku ocrtava cjelinu čija je namjera da korespondira s publikom, odnosno da uspostavi put zajedničkog razumijevanja i time prihvaćanja. Nikako se ne bih složila da ZKM podilazi publici, mi je uvažavamo, zanima nas dijalog s njom, nudimo joj različite iskaze i mogućnost odabira. Neuvažavanje publike danas bi zasigurno bio teatarski eksces. U kontekstu europskog i svjetskog teatra, o kojem doista ponešto znam, publika je danas relevantan partner i kazalište bez njenog pristanka na zajedničku avanturu, koja uvijek podrazumijeva i mogućnost nerazumijevanja ili promašaja, ne bi opstalo.
To nas naravno dovodi do pitanja komercijalnog teatra, o čemu Dubravka Vrgoč kaže:
– ZKM nije niti ima namjeru biti komercijalni teatar, on je umjetnički teatar. Osobno nemam ništa protiv komercijalnog teatra, mislim da je on i te kako potreban, postoji u svim europskim gradovima i djeluje u suživotu s drugim vrstama teatra. Za ansambl ZKM-a značajno je to da je dokazao da danas može sve – okušati se u repertoaru od klasike pa do krajnjih eksperimenta.
Reality show u školama
Upravo jedan takav eksperiment sada ih čeka. Drama njemačke spisateljice Julie Zeh “Yellow Line”, koju režira Ivica Buljan, koprodukcija je s Državnim kazalištem iz Braunschweiga. To je angažirani dramski tekst koji se bavi našom, europskom stvarnošću, pisan na temu zepelina (što je i središnja tema projekta “Pozor, pioniri”), temu letenja, zapravo svladavanja uvijek novoga te traganja za izlazima. Naša će predstava premijeru imati u lipnju na festivalu Theaterformen u Braunschweigu kao i njemačka predstava za koju je tekst napisala Ivana Sajko, a riječ je o drami “Krajolik s padom” nagrađenoj Nagradom Marin Držić.
Ovogodišnja hit predstava ZKM-a “Moj sin samo malo sporije hoda”, po tekstu Ivora Martinića, u režiji Janusza Kica, bit će u jednom mjesecu prikazana na Marulićevim danima, na Festivalu malih scena u Rijeci i na Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Ona potvrđuje uspješnost nastojanja ZKM-a da teatar misli iz perspektive aktualnog vremena te da se usudi prelaziti granice. To im omogućuje prisutnost i na europskim scenama.
Gostovanja i koprodukcije trenutačno su glavna preokupacija ZKM-a. Lipanjska premijera iz Braunschweiga u Zagreb stiže u listopadu, a paralelno se još radi na nekoliko projekata. Projekt “Ideš dalje”, predstava za mladu kazališnu publiku o fenomenu reality showa, u režiji Renea Medvešeka, koja se izvodi u razredima, kreće u svoju festivalsku produkciju. Početkom svibnja po zagrebačkim školama bit će prikazane sve tri verzije ove predstave koja je paralelno rađena u ZKM-u, ali i u Deutches Theatreu u Berlinu i Teatru Duo u Parmi. Te će izvedbe ljeti igrati i u Berlinu, a Dubravka Vrgoč nada se da će u tom dijelu projekta biti uključene i škole s djecom koja razumiju i govore naš jezik.
Novi projekt za koji su pokusi već počeli također je koprodukcija, i to između ZKM-a i Kraljevskog teatra iz Cetinja. Riječ je o uprizorenju Krležine “Lede”, a postavlja je tandem koji se u ZKM-u dokazao predstavom “Ovo bi mogla biti moja ulica” – Jelena Kovačić i Anica Tomić. Bit će to, kako kaže Dubravka Vrgoč, radikalno čitanje Krleže iz perspektive trauma našeg vremena. U predstavi nastupaju dvije glumica ZKM-a: Nataša Dorčić i Ksenija Marinković te glumci iz Crne Gore, a premijera će biti 20. srpnja na festivalu Kotor art.
Trenutačno jedan od najzanimljivijih francuskih redatelja srednje generacije Pascal Rambert, koji je prošle godine u Avignonu briljirao svojom predstavom Kraj ljubavi, dolazi na Festival svjetskog kazališta. No u Avignonu je prošloga ljeta dogovorena i suradnju sa ZKM-om, pa će i naši glumci odigrati ZKM-ovu varijantu ove predstave, dok će obje verzije publika vidjeti u rujnu u Zagrebu. Ideja je nastala u razgovoru između Ramberta i Vrgoč, kasnije ju je redatelj proširio tako da se u ovom trenutku rade čak četiri verzije te predstave, a ZKM je u kombinacijama s kazalištima iz New Yorka, Moskve i Rima.
Dvije predstave ZKM-a odabrane su i za veliko predstavljanje hrvatske kulture u Francuskoj: predstava “S druge strane” Bobe Jelčića i Nataše Rajković bit će prikazana na Festivalu d’autome u Parizu, u teatru Colline bit će izvedena čak osam puta. U pariškom Theatreu de Gennevilliers, u studenom, gostuje “Car neuspjeha” Jana Fabrea.
Festival svjetskog kazališta i ove će jeseni otvoriti novu kazališnu sezonu u ZKM-u, ali i Zagrebu. Ovo će biti deseti festival i Dubravka Vrgoč kaže da će publika i ovaj put vidjeti neke od najboljih europskih predstava. Svjesna je, napominje, da će biti teško nadmašiti prošli festival, koji doslovno nije imao slabu točku. – Uzbudljivost ovog festivala i jest u tome da je on rezultat onog što se trenutačno nudi u europskom i svjetskom teatru i teško se ta ponuda može predvidjeti. To je rizik koji određuje teatar, neizvjesnost koja se prenosi i na festival, no istodobno omogućuje brojne kombinacije te upućuje na strast odabiranja i prepoznavanja.