David Bowie ostavio je iza sebe toliko toga da je i danas stalna fascinacija publike, kritičara, redatelja i diskografa. Primjerice, dokumentarni film “Moonage Daydream” lani je bio hit na festivalima i internetu, iako je način dokumentarističke reinterpretacije Bowiejeva života i karijere redatelja Bretta Morgena prilično proizvoljno montirao slojeve Bowiejeve povijesti jedne na druge. U tom je cušpajzu gotovo potpuno izostavljen dio Bowiejeve karijere do 1972. i prijelomnog albuma “Ziggy Stardust”, iako je do tada iza sebe imao uzbudljive četiri godine rada nakon albuma “Space Odditty”, plus još nekoliko godina početničke karijere prije toga.
Upravo je Bowiejev album “Hunky Dory” iz 1971. jedan od njegovih najzanimljivijih albuma, predziđe onoga što će uslijediti samo godinu dana kasnije kad je efektnije “eksplodirao” na britanskoj sceni. Srećom, novi box set “Divine Symmetry: The Journey to Hunky Dory” (Parlophone/Dancing Bear) posvećen je upravo tom razdoblju Bowiejeva rada i na 4 CD-a i blu-ray disku donosi najpotpuniju inventuru rada s mnogim neobjavljenim materijalima, kućnim demo-snimkama, sessionima s radija BBC i koncertnim i studijskim snimkama. Radi se o nastavku serije godišnjih “kutija” posvećenih pojednim Bowiejevim albumima.
Podsjetimo, prvi je bio CD box set “Conversation Piece”, na čijih su se pet diskova nalazile i nepoznate snimke i pjesme koje je Bowie snimao 1969., u vrijeme prvog jačeg proboja sa singlom “Space Oditty” i albumom “David Bowie”, kasnije preimenovanom u “Space Oditty”. No, da bi stigao do lika, djela i uspjeha Ziggyja Stardusta, Bowie je između toga objavio još dva odlična studijska albuma: jedan je bio “The Man Who Sold The World” iz 1970. - na čijem je omotu odjenuo haljinu i šokirao britansku javnost - kojim se preklani bavio nešto manji, dvostruki CD-box “The Width of a Circle”. Spomenuti “Hunky Dory” - sa sličnim vizualnim identitetom dugokosog, ženskastog Bowieja na omotnici - tema je najnovijeg izdanja “Divine Symmetry: The Journey to Hunky Dory” koji nas opet vraća formatu više diskova (pet), već i zbog više materijala koje je Bowie te 1971. ostavio iza sebe do prosinca kada je album objavljen. Ukupno je 48 prije neobjavljenih snimaka, a sve pojašnjava luksuzna knjiga tvrdog uveza na 100 stranica s masom insajderskih sjećanja, informacija, fotografija, memorabilije i eseja o tom razdoblju rada, kojeg se prisjećaju Tris Penna, koproducent albuma Ken Scott, Bowiejevi prijatelji i suradnci Geoff MacCormack i George Underwood, pjevačica Dana Gillespie, promotor David Stopps koji mu je organizirao nastup u Friarsu, fotografi i izdavači. U paketu dobivate i repliku Bowiejeve bilježnice na 60 stranica s rukom pisanim tekstovima pjesama, set-listama koncerata, bilješkama o snimanjima i crtežima scenskih kostima.
Svi sastojci Bowiejeva skorašnjeg uspjeha već su bili na broju. Bowiejev početak nije bio lak, ne zato što nije bio dovoljno dobar, već zato što je bio netipičan izvođač u vremenu u kojem se probijao na sceni. Nekadašnji basist i aranžer, te najdugovječniji Bowiejev suradnik Tony Visconti, na “Hunky Dory” bio je producent, a nakon Bowiejeve smrti postao je glavni kurator Bowiejevih reizdanja. Visconti se na spomenutim boxevima uhvatio i zadatka novih remikseva Bowiejevih albuma, pa nakon “Space Oditty” i “The Man Who Sold the World” (pod nazivom “Metrobolist”) i na “Divine Symmetry” zadnji disk pripada novim čitanjima i remiksevima pjesama s “Hunky Dory”, koje će se u veljači pojaviti kao samostalno vinilno izdanje. Blu-ray donosi sve te snimke u visokoj rezoluciji zvuka, a samo je jedna snimka (“Life On Mars”), u 5.1 tehnici kućnog kina.
”Divine Symmetry” započinje s Bowiejevim demo-snimkama iz 1971,, među kojima se uz “How Lucky You Are”, “Shadow Man” i “Looking For A Friend” posebno ističu još dvije dosad neobjavljene Bowiejeve pjesme, “Tired Of My Life” i “King Of The City”. Poznat po tome da nikada nije odbacivao dobre ideje, ove dvije melodije s promijenjenim tekstovima tek će se 1980. pojaviti dorađene na albumu “Scary Monsters”, kao “It’s No Game” i “Ashes to Ashes”.
Kao i na “The Man Who Sold The World”, gitarist Mick Ronson bio je stalni član postave, ali dodatak istaknutih klavira Ricka Wakemana iz grupe Yes nadopunio je zvučnu sliku koja će idućih godina procvasti na skorašnjim Bowiejevim albumima s klavirima Mikea Garsona.
Na “Hunky Dory” ostavio je iza sebe katalog sjajnih pjesama poput “Changes”, “Life On Mars?”, “Oh! You Pretty Things”, “Queen Bitch” ili “Andy Warhol” koje su ostale na koncertnom repertoaru desetljećima kasnije, ali i mnoge kultne pjesme manjeg komercijalnog dometa, koje zajedno s demo-snimkama pokazuju širinu i dubinu Bowiejeve stvaralačke vizije godinu prije nego što se probio sa “Ziggyjem Stardustom”.
Čitav paket zaokružen je snimkama koncertnih nastupa na BBC-ju u emisiji Johna Peela koji pune drugi i treći disk, na kojemu je i koncertni nastup iz Friarsa održan 25. rujna 1971. “Divine Symmetry” sveobuhvatan je dodatak albumu “Hunky Dory” i nastavak izdavačke serije koja sabranim radovima postavljenim oko pojedinih Bowiejevih albuma pridonosi cjelovitom pogledu s uključenim brojnim neobjavljenim i raritetnim snimaka. Idući je, nema sumnje, box set “Ziggy Stardust”, a potom, nadajmo se, i ostali Bowiejevi albumi, barem oni iz kvalitetom i zanimljivošću nedostignute serije do “Scary Monsters” kojim 1980. završava prvo i najznačajnije razdoblje Bowiejeve ere.