Početak Zagrebdoxa u nedjelju navečer proteći će u znaku dvostrukog otvaranja. Jedno je otvaranje samog festivala filmom „Irokez“ Matije Vukšića, a drugo je otvaranje vrata intime našeg boksačkog šampiona i poduzetnika Željka Mavrovića čijim se životom i karijerom taj odlični dokumentarac bavi.
Za razliku od nazovi filmova koji servilno titraju našim zvijezdama, Vukšić je u skladu s vlastitim habitusom redatelja ozbiljnih dokumentaraca, a ne PR agenata koji s kamerom u ruci trčkaraju za junacima koji će njima samima dati više važnosti, napravio film koji s mjerom i razlogom povezuje sve dijelove Mavrovićeva života u jedinstven stav i svjetonazor – ići do krajnjih granica izdržljivosti, upornosti i iskušenja. U tom su smislu njegove karijere boksača i poduzetnika, premda naoko djeluju kao posve različite, dvije strane iste medalje. U londonskoj sceni Mavrovićeva susreta s Darkiejem Smithom na licu njegova bivšeg trenera kao da osjećamo žalost što je nakon poraza od Lennoxa Lewisa put do titule prvaka naprasno ostavljen nedovršenim jer se do nje naknadno moglo doći i drugim borbama. Ali film jasno pokazuje da takav dojam stoji isključivo gledamo li Mavrovića kao boksača, no s karijerom proizvođača ekohrane i drugih poslovnih aktivnosti taj lonac dobiva savršen poklopac.
Na žalost, Mavrović nije dolazio u svom životu do ruba samo u stvarima na kojima je sam inzistirao; „Irokez“ prvi put pokazuje javnosti nepoznatu stranu njegova privatnog života – život s kćeri Arijanom kojoj je upala mozga u drugoj godini života ostavila trajne posljedice na zdravlje. I taj delikatni dio priče prikazan je u filmu odmjereno, samo u kontekstu u kojem pridonosi shvaćanju filozofije i stavova Mavrovića da se odredi prema svom životu koji je neuobičajen na puno više načina od činjenice da je jednom, nekoć, u sedmoj rundi borbe za titulu svjetskog prvaka skoro oborio Lennoxa Lewisa.
..........vjerojatno propada jer mu veliki lanci ,kao Konzum isplaćuju proizvode u roku godine dana, pa ti preživi............