Rodbina, kolege, prijatelji i znanci oprostili su se u srijedu 6. svibnja na Krematoriju u Zagrebu od akademika Vladimira Iblera, najstarijeg člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo koji je umro 30. travnja u 102. godini života.
U ime Akademije oproštajni govor održao je njen predsjednik akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je akademik Ibler bio jedan od najuglednijih i najznačajnijih članova HAZU, jedinstvena i neponovljiva osoba, optimist koji je svoj optimizam prenosio i na druge te veliki erudit. „Bio je dobar čovjek koji je zračio dobrotom, čovjek kojeg su svi voljeli i dočekivali sa smješkom. U sebi je sintetizirao sve osobine naše Akademije, njenu mudrost i razum“, kazao je akademik Kusić.
Akademik Davorin Rudolf je akademika Iblera nazvao dobrim duhom Hrvatske akademije. „Njegovom smrću odlazi zadnji bard stare garde hrvatskih znanstvenika iz područja međunarodnog prava“, rekao je akademik Rudolf, podsjetivši da angažman akademika Iblera u definiranju hrvatskih granica, posebno na moru.
Od akademika Iblera oprostila se i prof. dr. sc. Maja Seršić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja je govorila u ime njegovih učenika. „Ostali smo zaprepašteni činjenicom da je i on smrtan. Ostvario je ono za što se bojao da ne postoji, a to je smislena egzistencija“, kazala je prof. dr. sc. Maja Seršić koja je podsjetila na lanjsko sudjelovanje akademika Iblera na usmenoj raspravi pred Arbitražnim sudom o hrvatsko-slovenskom graničnog sporu u Haagu kada je, kako je kazala, svojom erudicijom, mudrošću i posebnim šarmom dao obilježje cijeloj raspravi.
Akademik Vladimir Ibler rodio se u Zagrebu 25. lipnja 1913. Studirao je pravo u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1937., a 1938. i doktorirao. Sveučilišnu karijeru počeo je 1947. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanju asistenta za predmete Međunarodno javno pravo i Diplomatska povijest. Za privatnog docenta izabran je 1954. na predmetu Međunarodno javno pravo. Na katedri za međunarodno javno pravo izabran je za docenta 1957., 1961. za izvanrednog, a 1965. za redovnog profesora.
Od 1969. do 1970. bio je dekan Pravnog fakulteta. Umirovljen je 1983., a zatim je nastavio predavati na postdiplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na postdiplomskom studiju iz prava mora na Pravnom fakultetu u Splitu. Za člana suradnika Akademije izabran je 1977., 1986. postao je izvanredni, a 1991. redoviti član HAZU.