I dok raskošna zlatom izvezena biblioteka Deset vekova srpske književnosti i dalje namjerava mirno objavljivati hrvatske pisce poput Držića i Gundulića, beogradska Zadužbina Ive Andrića sudski priječi da tog nobelovca objavljuje Matica hrvatska. Kod Držića vrijedi dvojna pripadnost, a Andrić je, eto, srpska ekskluziva! Protiv biblioteke Matice srpske koja je još lani u lipnju u prvom kolu objavila i knjigu prof. dr. Zlate Bojović “Poezija Dubrovnika i Boke Kotorske” još su u travnju prosvjedovali hrvatsko i crnogorsko ministarstvo kulture. Vijenac je objavio veliki tekst o ponovnoj otimačini hrvatske književnosti, a oštru je izjavu nedavno dalo i Društvo hrvatskih književnika. A što o svemu kaže glavni urednik biblioteke i srpski akademik Miro Vuksanović?
– U knjizi o dubrovačkoj i bokokotorskoj poeziji nalazi se pedesetak pjesnika. O knjigama se obično govori nakon čitanja, a o žestokim prigovorima iz Hrvatske i Crne Gore dao sam izjavu još 27. travnja. Tome nemam što dodati – poručuje Vuksanović i upućuje nas na čitanje knjige koja se nalazi u biblioteci zagrebačkog Filozofskog fakulteta. A u izjavi iz travnja rekao je da će edicija imati knjige Gundulića i Držića, tekstove Pucića i Vojnovića i to zbog poštovanja pravila o dvojnoj pripadnosti pisaca. Tada je rekao i da dubrovačku i bokokotorsku književnost renesanse, baroka i prosvjetiteljstva Matica srpska smatra dijelom zajedničke baštine. Pri tome poštuju i njihovu punu srodnost s istočnohercegovačkim govorima, što znači da su te književnosti nastale na narodnom štokavskom, a ne na čakavskom i kajkavskom narječju.
– Ne preuzimamo nego samo objavljenim tekstovima potvrđujemo ono što je u povijesti južnoslavenskih književnosti poznato. Otuda je naše izdanje pjesništva Dubrovnika i Boke – ustvrdio je Vuksanović poručivši da je dubrovačka književnost i hrvatska i srpska. Vuksanović poručuje ministarstvima kulture da svaka politizacija književnosti donosi samo štetu.
No, potpuno je drugačije mišljenje predsjednika Društva hrvatskih književnika Borbena Vladovića. – Biblioteka Matice srpske nije pravno, znanstveno, a ni knjiženo pitanje. To je politička stvar. Osobno ne volim kada se politika miješa u umjetnost i literaturu. To je najgore što se literaturi može dogoditi – veli Vladović čije društvo tvrdi da je uvrštavanje Držića i Gundulića u novosadsku ediciju znanstveno i književno nakazno te prljava krivotvorina povijesnih, književnih i duhovnih činjenica te grubi nasrtaj na hrvatsku kulturu.
Lijepe riječi za srpsku praksu nema ni glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić. Njihov sarajevski ogranak već je na sudu jer je u svojoj biblioteci objavio djela Ive Andrića, koji je neupitno pisac barem dvojne pripadnosti. Kako i središnjica Matice hrvatske u svojim Stoljećima hrvatske književnosti želi objaviti Andrića, novi problemi su na pomolu. – S Maticom srpskom u modernoj povijesti nemamo nikakvih kontakata. No, od objavljivanja Ive Andrića ne odustajemo. Pomno pratimo sve što se događa s našim sarajevskim ogrankom. A mi smo odlučili objaviti tri Andrićeve knjige pod uredništvom Krešimira Nemeca. Za nas je Ivo Andrić i hrvatski pisac. Kakva bismo mi bili Matica hrvatska kada bismo odustali od Andrića – tvrdi Lukić koji kaže da Matičini pravnici razmatraju mogućnosti objave Andrićevih knjiga mimo beogradske Zadužbine. Na čijem je čelu, zanimljivo, držićolog Miroslav Pantić!?
Ne znam da li su mogli davnašnji dubrovački pisci izjašnjavati se Hrvatima. Poznato je da su početkom XX veka potomci Gundulića proterani iz Dubrovnika kao Srbi-katolici. Vi se ježite na tu priču ali istorijski je potpuno dokumentovana priča u mnogim knjigama i naučnim radovima o Srbima-katolicima koji nisu konvertiti već su od hristanizacije balkanskih prostora bili vezani za Rim, uostalom kao i rodonačelnik kraljevske loze Nemanjić, Stefan Nemanja je bio veliki župan.