Alan Ford vjerojatno nikad neće napustiti imaginarij prostora bivše Jugoslavije. Ljubav prema uvrnutim članovima grupe TNT ovdje se prenosi s generacije na generaciju poput, ahm, virusa. Logično je stoga da su i autori tog kultnog talijanskog stripa, Max Bunker i Magnus, kod nas mitske figure. I dok je Magnus odavno napustio društvo ovozemaljskih smutljivaca, Bunker (81) još uvijek je živ i zdrav i ne da se u raj. I zato nije teško zamisliti kako se osjećao Ivan Sršen, danas ozbiljan čovjek i uspješan izdavač, a nekad klinac koji je strastveno gutao “avanture pohabane grupe tajnih agenata bez vrhovnog autoriteta” i zbog te svoje zanimacije završio i kod školske pedagoginje pod prijetnjom ukora, kad je talijanskom autostradom jurio prema Milanu kako bi se oči u oči susreo s Bunkerom. Zapisat će kasnije, “očekivao sam, sasvim iskreno, nekog nalik Broju Jedan.”
Bilo je to u travnju 2018., iza tog jedinstvenog susreta ostao je njegov intervju s ovim osebujnim talijanskim strip-scenaristom i piscem, objavljen u formatu knjižice pod naslovom “Halo Bing – intervju s Maxom Bunkerom”, što je, mora se priznati, prava poslastica za fanove Alana Forda. No Sršen ne bi bio Sršen da ovu suradnju nije nastavio i da nas ponovno nije iznenadio, ovaj put dvostruko. Prvo je iznenađenje novo Bunkerovo izdanje, ovaj put ne strip, nego krimić “U ime mafije” iz njegove serije krimi-romana o detektivu Riccardu Finziju, po kojima je u Italiji čak i poznatiji nego po “Alanu Fordu”. Drugo je iznenađenje Severina na naslovnici, o čemu ste možda već pročitali vijest, ali niste i pripovijest. Neobična, ali uspjela ideja: glamurozna Severina koja glumi zanosnu blues-pjevačicu Sharon na naslovnici dizajniranoj u noir stilu pun je pogodak dizajnera Nikše Eršeka.
Za početak živo nas je zanimalo kako je uopće došlo do suradnje Ivana Sršena i Sandorfa s Bunkerom.
– Sve je to bila jedna velika greška! Baš kako bi se dogodilo u nekoj od epizoda Alana Forda – otkriva nam Sršen.
– Prije nekoliko godina Bunker je dobio krivu informaciju o tome da Sandorf želi objaviti neke njegove stare stripove, dok smo se mi zapravo samo raspitivali kako da dođemo do prava za jedan kadar iz njegova stripa “Satanik”, koji smo htjeli iskoristiti za opremu korica jednog našeg izdanja (“Svjetske povijesti stripa”). Putem e-maila primio sam Bunkerovo oštro upozorenje da se ne usuđujem ništa objavljivati bez njegova dopuštenja. Objasnio sam mu kako nikada nismo ni imali u planu objavljivati njegove stripove, ali nisam se mogao suzdržati a da mu ne napišem koliko mi puno znači što imam priliku razmijeniti e-mail sa strip-autorom kojem sam se kao dijete toliko divio. To ga je smekšalo i u nastavku naše korespondencije pristao je da napravimo intervju, ali samo uživo, u njegovu skromnom uredu u Milanu, pretrpanom stripovima – rekao nam je Sršen i dodao kako je to bilo nezaboravno iskustvo za prevoditeljicu Antoniju Radić i njega, oboje fanove Alana Forda, iako pripadaju različitim generacijama, koji su zajedno objavili “Halo Bing”.
No ni Bunker ne bi bio Bunker da već u drugom e-mailu Ivanu, i prije dogovora o intervjuu, nije rekao: „Dobro, dobro, ovo oko mojih stripova bila je očito zabuna, no jeste li zainteresirani u Hrvatskoj objaviti moj kriminalistički roman ‘U ime mafije?’“
Unatoč njegovu neodoljivom odsječnom šarmu, neobično je da se Sandorf, poznat po jakom izdavačkom programu, koji uključuje i povijesna i filozofska izdanja, odlučio za takav korak. No pokazalo se i ovaj put, nikad ne reci nikad.
– Kad mi je Bunker ponudio objavljivanje “U ime mafije”, odmah sam pristao, iako Sandorf dotad nije imao u planu objavljivati tu vrstu žanrovske literature. Bunker ima vrlo specifičan način komunikacije u kojem odmah postajete lik u njegovu stripu, a on je Broj Jedan. Dakle, izbora nije bilo, ali, usprkos tome, drago mi je da je bilo baš tako – priznaje Sršen.
Bunker je karijeru započeo 1960., kad je zajedno s rođakom Andreom Cornom osnovao izdavačku kuću orijentiranu na stripove: “Ja sam bio pisac, on računovođa. Mi u Italiji kažemo – dvije mačke ne stanu u isti kokošinjac”, izjavio je u intervjuu. Napisao je u tom periodu stripove “Crna maska”, “Kriminal” i “Satanik” te “Maxmagnus” pa nenadmašnog “Alana Forda”, koji je počeo izlaziti 1969. i imao je 75 izdanja.
Kako otkriva u “Halo Bing”, krimi-romane počeo je pisati kao čisti hobi jer nije stigao često pisati. Isprva je mislio: napisat će jedan sad, a jedan za deset godina, ali kako se dobro prodavao, narasla mu je želja za pisanjem i nastavio je. Stil kojim su pisani scenariji za sve epizode Alana Forda prepoznatljiv je i u romanima. “Taj stil i jezik očituju se u nonšalanciji i spretnosti glavnog lika, detektiva Finzija, koja je karakteristična za protagoniste noir krimića, a pomiješana je s komičnim cinizmom i zajedljivošću tipičnom za sve Bunkerove likove, dok romani iz serije o detektivu Finziju nose i prepoznatljivu burleskno-crnohumornu notu.”
Detektiv Riccardo Finzi vječni je tridesetogodišnjak, čiji se mali ured privatnog istražitelja nalazi u milanskoj Via Fatebenefratelli. U stvarnom životu na toj se adresi nalazi ured Max Bunker Pressa, izdavačke kuće koju već desetljećima vode sami Bunker i njegova partnerica, prema kojoj je vjerojatno portretirao Finzijevu agilnu tajnicu Pinu. „U ime mafije“, da stvar bude bolja, počinje tako da je Pina u nagradnoj igri gigantskog proizvođača paste za zube „Splendent“ osvojila putovanje u Ameriku za dvoje, na koje je odlučila povesti svog šefa, Finzija.
Alanfordovskoj publici bit će zanimljiv podatak da je serija kriminalističkih romana o detektivu Finziju (Bunker je dosad objavio tridesetak naslova koji opisuju dogodovštine ovog neobičnog i pomalo neozbiljnog junaka) vrlo popularna u Italiji, čak je osamdesetih godina prošlog stoljeća snimljen film “Agenzia Riccardo Finzi... praticamente detective”, samo jedan jer, kako su mu scenaristi previše toga mijenjali, Bunker nije ustupio prava za daljnje filmove. Novac me ne uvjetuje, izjavio je. Postoji, dakle, umjetnik koji se u svojih šezdeset godina karijere uspio ne prodati za nekoliko lira više. Zbilja, lijepo je raditi za cvjećarnicu!
Pokušali smo doći i do njegova komentara, barem jedne rečenice kojom bi popratio promociju svog krimića na tržištu koje mu je nekad donosilo slavu neusporedivu s popularnošću u bilo kojoj drugoj zemlji. Bio je to tada fenomen koji još uvijek intrigira i čiji se uspjeh dijelom pripisuje sjajnom prevoditelju Alana Forda Nenadu Brixiju. No to se pokazalo nemogućom misijom. Posljednjih tjedana nije se javljao ni u Sandorf, saznali smo da zna otići u svoju vikendicu u planinama iznad Milana i onda “nestati” dok se ne vrati u grad. Upravo tamo, visoko u planinama, piše i čita krimiće. Stripove ne. “Što, pišem stripove pa ih moram i čitati?”, odgovorio je bunkerovski na pitanje prati li mlade talijanske strip-autore.
Zanimalo nas je ipak kako je surađivati s tako osebujnim autorom.
– Surađivati? – začudio se Sršen. “Surađivati s Bunkerom je nemoguće. Možete samo izvršavati njegova naređenja. A ako ih ne izvršite kako je zapovjeđeno, slijedi prijekor i kazna (slična onoj u kojoj je puno puta znao završiti Bob Rock). Tako sam i ja zaslužio prijekor dok smo pripremali knjigu “Halo Bing” za tisak. Kako je rad na knjizi bio poprilično zahtjevan, njezino se objavljivanje oduljilo, a ja sam Bunkeru, na njegove opetovane zahtjeve, rekao da će ona izaći do kraja 2018. godine. Međutim, u jednom sam trenutku u jesen te godine shvatio da to neće biti moguće pa sam mu javio da knjiga kasni, ali da ću mu se ubrzo javiti s novim planom izlaska. Stvari su se zakomplicirale i ja mu se nisam javio iduća dva mjeseca, jer nisam još imao krajnji datum izlaska koji je on nestrpljivo očekivao. Jednog jutra na ekranu mi je osvanuo Bunkerov e-mail u kojem je pisalo samo: “Hello, quick man!”
Na pitanje kako je Severina osvanula na naslovnici, čija je to bila ideja, Sršen odgovara kako je htio da naslovnica bude napravljena u stilu starih noir filmskih plakata, da ima pulpovski štih. “Nije nam trebalo dugo da zaključimo kako je Severina, koju smatramo ozbiljnom umjetnicom, jedina s ovih prostora koja je u stanju tako dobro utjeloviti lik Sharon, femme fatale romana “U ime mafije”. Uz to, riječ je o snažnoj ženi koja je idealna da prikaže snažan lik.”
Poklopilo se da je Severina velika ljubiteljica Bunkerova stripa Alan Ford te su suradnju ostvarili na obostrano zadovoljstvo i drago im je što će knjigu promovirati zajedno. “Zahvalan sam i suradnici, spisateljici Sani Perić, koja je prepoznala Bunkerov utjecaj u postjugoslavenskoj pop-kulturi i sudjelovala u osmišljavanju prezentacije Bunkerova romana “U ime mafije” domaćoj publici”, kaže Ivan.
Severina je vijest o svojoj suradnji na Bunkerovu krimiću objavila u srijedu, na svoj 49. rođendan, na svom Instagram-profilu uz komentar “Ovo mi je najljepši poklon za rođendan, poslije crteža mog sina” i nekoliko fotografija sa snimanja koje potpisuje Jelena Balić.
“... ja sam u žutoj vešti na naslovnoj stranici knjige Maxa Bunkera i pucan od ditinje sriće. Hvala, Max Bunker, hvala, Broj 1, hvala vam što ste nam uljepšali djetinjstvo, ovo je za mene velika radost i čast… Jer vaše je ime zlatnim slovima urezano u dnevnik mog djetinjstva”, objavila je u svom stilu Severina, otkrivši da je detektiv sa šeširom na naslovnici njezin tonski snimatelj Domagoj Perišić, a kriminalac koji sjedi kompozitor i producent Filip Miletić.
Osim vizualno, Severina se uklapa i u tematiku i stil Bunkerova krimića, jer Max Bunker i u stripovima i u žanrovskim romanima uvijek ispisuje jedan dominantan narativ: onaj o velikim igračima koji povlače sve ključne poteze i nama običnim ljudima koji se nekako u tom okruženju moramo snaći i pritom ostati – ljudi. A kad ih već ne možemo pobijediti, barem se možemo narugati demagogiji i izmotavanjima kojima vrijeđaju našu inteligenciju. Riječima Superhika: “Kradem od siromašnih da bih dao bogatima.” Isto zadovoljstvo Bunker jamči i u krimićima.
Njegove obožavatelje razveselit će vijest da je najavio posjet Zagrebu, rodnom mjestu najtiražnijeg izdanja bilo kojeg svojeg stripa ili romana (Alan Ford je polovicom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Vjesnikovu izdanju dosezao dvotjednu nakladu od 200.000 primjeraka), čim se pandemija stiša! A obradovat će ih i najava iz Sandorfa da će nastaviti objavljivati urnebesne i vratolomne dogodovštine detektiva Finzija. Jasno, ako im Broj Jedan dozvoli!
Još jedan biser iz rubrike"Hrvati koji su mijenjali svijet...