Malo je onih koji ne znaju tko je Goran Ipe Ivandić, no samo rijetki su imali priliku dotaknuti intimu tragično preminulog bubnjara najpopularnijeg rock benda bivše Jugoslavije čiji je život misteriozno skončao skokom s osmog kata hotela Metropol ratne 1994. u Beogradu.
Upravo ti rijetki protagonisti su dokumentarnog filma ''Izgubljeno dugme'' koji je u srijedu navečer premijerno prikazan u Hrvatskoj na ZagrebDox festivalu. Linearne radnje, film kroz ispovijesti Ipinih najbližih suradnika, prijatelja, bivših ljubavi i sestre kronološki priča o nastanku i razvoju fenomena Bijelog dugmeta te odrastanju nesvakidašnjeg talenta, ''gorostasnom'' i povučenom dječaku iz vareške radničke obitelji koji preko noći 70-ih postaje jedna od najvećih zvijezda ovih prostora i kasnije kontroverzno, za opomenu tadašnjoj mladeži, biva osuđen na tri i pol godine zatvora zbog uživanja hašiša.
– Zašto baš Ipe? Zato što je Bijelo dugme bio najpopularniji bend, a on sam virtuozni bubnjar i njihova najintrigantnija osobnost. Bilo bi nemoguće ispričati sve o Bijelom dugmetu pa nam se činilo pametnijim o grupi govoriti kroz prizmu jedne osobe – otkrio je Robert Bubalo koji s Renatom Tonkovićem i Marijom Vukadinom potpisuje režiju i produkciju ''Izgubljenog dugmeta''.
Njima trojici bilo je potrebno punih pet godina da se na sedam lokacija susretnu s bivšim ''dugmićima'', mnogim zvijezdama bivše scene poput Momčila Bajagića – Bajage, Bore Đorđevića, Dragana Jovanovića – Krleta iz Generacije 5, ali i Ipinom sestrom Goranom Ivandić te bivšim djevojkama Amilom Wiiland i Irhadom Sulejmanpašić kako bi djelić po djelić složili slagalicu Ipina života. Uključivao je to i boravak u omiljenom beogradskom hotelu i restoranu Bijelog dugmeta, kopanje po novinarskoj, policijskoj i sudskoj arhivi...
-– Bilo je jako teško nagovoriti neke ljude da stanu pred kamere. Slađana Milošević je odbila. S Amilom sam pregovarao punih godinu dana. Onda mi je iznenada poslala mail da pristaje. Odmah smo kupili kartu za London i sjeli u avion – prisjetio je Tonković koji kaže kako niti Irhadi nije bilo lako otvoriti dušu i to u istom sarajevskom lokalu ''Karaka'' u kojem je posljednji put susrela svoju bivšu ljubav.
Nije bilo jednostavno niti, prisjetili su se autori, selektirati scene i pojedine izbaciti iz konačne verzije. A jedna od onih koja nije prošla eliminaciju je i intervju s Borom Đorđevićem.
– Dok smo snimali s Borom, netko je zakačio rasvjetu koja mu je pala pored glave i umalo izbila oko – otkrili su Bubalo i Tonković ne pretjerano ugodnu anegdotu sa snimanja.
Ipak, jučer nisu krili zadovoljstvo pogotovo jer bi se film za 14-ak dana trebao pojaviti u redovnoj kinodistribuciji.
– Reakcije su pozitivne, a primili smo poziv čak i iz Rusije. No interes je, dakako, najveći na području bivše Jugoslavije gdje ćemo film prikazivati i na festivalima – najavili su autori, svjesni da privatni novac koji su uložili teško mogu vratiti. Ali to ih ne brine. Bitno je da su legendi kakav je bio Ipe konačno odali poštovanje kakvo je zaslužio.