Nekima od nas je još uvijek nejasna priča o sedam naroda u donjem desnom dijelu Europe, istočno od Italije i sjeverno od Grčke. Zato evo brzi osvježivač pamćenja:
Slovenija je država u kojoj su rođen filozof Slavoj Žižek i Prva dama Melania Trump, Hrvatska je finalist Svjetskog nogometnog prvenstva s karakterističnim kockastim dresovima i poželjna turistička destinacija na Jadranskom moru, europske jahte jedre dalje prema jugu, ka maloj državi Crnoj Gori, Beograd je glavni grad Srbije u velikom muzejskom uzletu, Sarajevo je srce Bosne i centar kulture ispijanja kave, Makedonija je nakon osporavanja dobila ime i kuca na vrata Europskoj uniji, a Kosovo je domovina predaka trenutno najveće europske zvijezde Due Lipe - uvertira je novinara Jasona Farage u `The New York Timesu` u izložbu posvećenu jugoslavenskoj arhitekturi.
Premda Amerikance i dalje bune narodi bivše Jugoslavije, tko je s kim ratovao, a tko šurovao, kojim jezikom pričaju Bosanci, a kojim Slovenci i druge povijesne i općekulturne činjenice, nasljeđe iz doba komunizma u `državi marsala Tita` vrlo im je zanimljivo, intrigantno, štoviše – egzotično. O tome svjedoči i veliki interes za izložbu pod nazivom `Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980.` u Muzeju moderne umjetnosti, čuvenoj MoMi u New Yorku. Izložbu je organizirao Martino Stierli uz pomoć Vladimira Kulica I Anne Kats, a otvorena je ljetos i bit ce postavljena do sredine siječnja 2019.
Osim sto će svima s `naših prostora` pobuditi nostalgiju (osobno su me se najviše dojmili crveni telefon Iskra s brojčanikom i naselje Split 3 u kojem sam odrasla i djelo je čuvenog arhitekta Dinka Kovačića), zadivljujuća je činjenica koliko je tadašnja Jugoslavija, smještena između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka, bila podložna raznim utjecajima I sklona različitostima. Na jedan način vrlo moderna ako se sagledaju tadašnje zgrade i neboderi (primjerice Novi Zagreb, Skopje nakon potresa ili spomenuta četvrt Split 3), a s druge strane duboko začahurena u poslijeratno doba megalomanskih spomenika I veličanja radničke klase i socijalističkih ideala (u prilog tome su spomenik Bitke na Sutjesci kipara Miodraga Živkovića ili Bakićev spomenik Ustanku naroda Banije I Korduna na Petrovoj Gori).
Na izložbi, koja istražuje teme urbanizacije, tehnologije u svakodnevnom životu, konzumerizma I monumentalnosti, kao I prikaz jugoslavenske arhitekture na globalnoj razini, prikazano je oko 400 radova: crteža, maketa, fotografija, filmova itd, primjerice od bijele džamije u ruralnoj Bosni, rekonstrukcije Skopja nakon razarajućeg potresa, izgradnje novih naselja poput Novog Beograda, a predstavljena su djela vrlo važnih arhitekata poput Bogdana Bogdanovića, Juraja Neidhardta, Svetlane Kane Radević, Edvarda Ravnikara, Vjenceslava Richtera i Milice Šterić.
Trebalo bi pričat o žrtvama titovih komunista, najvećih ubojica Hrvata, a ne veličat nekakve spomenike kao da su oni bitni. Nažalost spomenici su top tema, a o žrtvama se ne priča.