Mirni dani u Rovinju nova je knjiga Bore Ćosića, zamišljena kao putopis po vlastitoj kući. Veliki je pisac u svom neobičnom, nesvakidašnjem i iznimnom putopisu još jednom demonstrirao svu raskoš svoje pripovjedačke vještine.
Bora Ćosić, naime, već pola stoljeća dobar dio godine provodi u Rovinju, a od 1991. godine, kad je postao hrvatski državljanin, i stalni je žitelj Rovinja. Zaštitni znak stila pisca međunarodnoga ugleda – samo u Njemačkoj Bori Ćosiću prevedeno je više od 20 naslova – miješanje je žanrova: preplitanje narativne proze, esejistike, putopisa, dnevnika, autobiografije. Zato ne čudi što je i Mirne dane u Rovinju, knjigu koju je dugo želio napisati, teško precizno žanrovski odrediti, iako se sam Ćosić odlučio za žanrovsku oznaku putopis i to obrazložio riječima: „Ovaj putopis po jednoj kući pokazuje što sve može sadržati ta mala država nečije sudbine; ovo je katalog mnogobrojnih predmeta, ondje sakupljanih tokom više decenija, a potom popis velikog broja ljudi, koji su kao gosti, prijatelji i poznanici boravili na tom mjestu.
Mnogi od njih već su mrtvi, drugi su ostavili tu svoje umjetnine, otiske svojih stopala, svoj spomen. I svaka druga kuća pouzdano je muzej života svojih žitelja, samo se ovi najčešće ne sjete da ih zabilježe. Tako se istim memoarskim tonom opisuje neka stara boca s londonskog buvljaka, jedan tanjur iz nekog portugalskog samostana, kao i kretanje po tim sobama Liv Ullmann, Ede Murtića ili Mitre Mitrović Djilas. Na istu policu poredani su razgovori s njima kao i jedan crtež Veličkovića ili raspelo Branka Ružića.
Sadjeveni su razmjeri te nekadašnje ribarske kuće iz sedamnaestog stoleća i onog što su njeni žitelji sami kasnije nadodali. Možda nijedan dom ne mora nadživjeti svoje stanovnike, kako veli graditelj Planić, ali zato nije loše da ostane zapis o tome kakav bio je.“