Ovacije koje ne prestaju i publika na nogama, tako je u subotu navečer izgledao Kerempuh koji je bio nakrcan pomoćnim sjedalima gotovo do pucanja. Povod: gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda na Danima satire s Nušićevom komedijom Sumnjivo lice.
Povremena gostovanja
Uz Nebojšu Glogovca u glavnoj ulozi i odličnog Bojana Dimitrijevića, publika je najtoplije pozdravila staru i neprežaljenu glumačku ljubav Jelisavetu Seku Sablić. Dirnuta dočekom rekla nam je:
– Publika je zaista bila sudionik predstave, bila je vrlo inspirativna i hvala joj na tome. Ja ovdje nemam veliki zadatak i zato sam iza scene osluškivala reakcije. One su od prvih rečenica u predstavi bile sjajne.
Priznala je da je cijeli ansambl imao veliku tremu jer odavno nisu gostovali u Zagrebu. Trebali su se prilagoditi sceni koja je mnogo manja od njihove matične, no to je zapazio samo izbornik Dana satire Hrvoje Ivanković koji je predstavu gledao i u Beogradu.
– Žao mi je što Zagrepčani nisu vidjeli efektan završetak predstave u kojem se naš mladi par vozi biciklom, po svim razinama scene. No, ovo je svejedno krasno kazalište u kojem je divno igrati baš zbog te blizine publike, priča Jelisaveta Sablić i kaže da se vidi koliko su ljudi željni ovakvih gostovanja.
– Na sreću i vaša kazališta dolaze k nama, ali to su još uvijek povremena gostovanja na festivalima. Mogu samo zamisliti koliko je truda bilo potrebno da u ovoj općoj besparici i mi dođemo u Zagreb, priča popularna glumica te pritom hvali hotel u kojem su odsjeli u Zagrebu i cjelokupni doček. “Bilo je baš ko’ u starim dobrim vremenima”, kaže.
A kada je već spomenuta ta čarobna riječ besparica, koja zatvara kazališta diljem Europe, pitamo je kako je u Srbiji i kako je u JDP-u.
– Uvijek sam govorila da nije sve u parama i zaista ne mislim da je to puka fraza. Mislim da je sve u dobrom, zdravom vjetru, dobroj atmosferi, priča i dodaje:
– Pogledajte samo ovu scenu, na njoj nema ništa. I zaista iza naših leđa, dok razgovaramo, scenski su radnici već gotovo rastavili jednostavne kulise predstave koje savršeno približavaju svijet provincijske skučenosti i birokratiziranosti.
Ugroženi su mladi
– Mi igramo gotovo u privatnim kostimima. Umjetnost i teatar zapravo ne traže ništa, samo pamet, talent i dobar odabir. Nažalost, primjećujem da to ne funkcionira često i zato nam se događa da projekti budu devalvirani, a broje se samo premijere. A u takvom svijetu najugroženiji su mladi umjetnici, oni koji tek dolaze. Vidim to i po svome sinu, redatelju. Njih uče da ne govore istinu kako bi opstali u ovom svijetu, a to je put u ništa, govori Jelisaveta Seka Sablić.
Ovoga je ljeta, u kolovozu, ponovno u Hrvatskoj. Na Brijunima u Kazalištu Ulysses igra u Nušićevom Pokojniku i kaže da se tome izuzetno veseli:
– Tamo sam baba kako i priliči, a ne Glogovčeva žena, priznaje kroza smijeh.