Dok broj zaraženih ponovo raste, a nekadašnje festivalske gužve gotovo su nezamislive, četiri filmska festivala iz regije udružila su snage u proljetnom online izdanju koje će biti dostupno gledateljima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.
Ujedinjeni u novoosnovanu Mrežu festivala jadranske regije, Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival, Festival Autorskog Filma iz Beograda i Herceg Novi – Montenegro Film Festival gledateljima će preko platforme ondemand.kinomeetingpoint.ba (na kojoj je nedavno distribuiran i film “Quo vadis, Aida?” Jasmile Žbanić) od sutra nuditi devet filmova, među kojima je šest regionalnih premijera, jedan hrvatski dokumentarac te dva jugoslavenska klasika.
Pretplata za čitav program iznosi 25 eura, odnosno oko 190 kuna, dok se pojedinačni filmovi mogu gledati za četiri eura.
– Danas, kad nam je povezivanje potrebnije nego ikad, sretni smo što smo se okupili zajedno na prvom regionalnom filmskom festivalu, u Mreži festivala jadranske regije. Festivali su mjesta povezivanja, okupljanja i dijeljenja. Posebno u ovim vremenima to su ključne stvari za obnovu društvenog kapitala, preispitivanje postojećih modela filmske produkcije i oblikovanja naše zajedničke budućnosti. Festivali su mjesta koja nam omogućavaju da zajedno odlučimo kamo želimo ići u budućnosti i da pokažemo da smo svi dio iste cjeline – jedne filmske zajednice. Zajedno donosimo posebno, novo iskustvo regionalnog filmskog festivala – objavili su optimistično organizatori, okupljeni na inicijativu Sarajevo Film Festivala.
I zaista, zahvaljujući toj suradnji, gledateljima su ponuđeni filmovi koji su imali premijere ili čak osvajali nagrade na najvećim svjetskim festivalima, kao što je distopijska drama “Novi poredak” meksičkog redatelja Michela Franca, dobitnika Počasnog Srca Sarajeva 26. Sarajevo Film Festivala, koji u regionalni online program dolazi sa Srebrnim lavom iz Venecije. Tu je i šarmantni “Mladi kitolovac” ruskog debitanta Filipa Jurjeva koji je također nagrađen prošle godine na festivalu u Veneciji, a govori o tinejdžeru koji živi u izoliranom selu na Čukotskom poluotoku te se strastveno zaljubi u američku pornozvijezdu koju prati na internetu. S filmskog festivala u Berlinu u programu su filmovi “Sluge režima” Ivana Ostrochovskog o epizodi iz života mladih vjerskih službenika rastrzanih između Katoličke crkve i vladajućeg komunističkog režima 1980-ih u Čehoslovačkoj te debitantski triler Jeanette Nordahl “Krvne veze” o skladnoj obitelji koja živi od kriminala.
Domaće boje branit će dokumentarac “Jedna od nas” Đure Gavrana koji govori o suočavanju s problemom seksualnog zlostavljanja, a iz arhiva su izvađeni i restaurirani “Pavle Pavlović” Puriše Đurđevića iz 1975. godine te “Miris poljskog cveća” Srđana Karanovića iz 1977. godine.
– Ovaj program samo je početak suradnje i udruživanja naših festivala. Suradnja će biti nastavljena i kroz kasniji ovogodišnji program: na svakom od festivala bit će predstavljene zajedničke, nove selekcije filmova, sve s ciljem uspostavljanja novih vrijednosti zbog promjena u filmskoj industriji izazvanih pandemijom COVID-19, okupljanja publike i promocije kulturnog naslijeđa te vraćanja osjećaja zajedništva i bliskosti – rekli su u zajedničkoj izjavi organizatori.
I zaista, čini se da je budućnost filmskih festivala u umrežavanju, i to ne samo radi uštede ili dosega do šireg gledateljstva bivše države, nego i zbog pritiska europskih fondova koji stavljaju sve veći naglasak na ujedinjavanje i umrežavanje filmskih manifestacija. Kako Europa financira većinu uglednijih festivala u našoj regiji, može se očekivati da ćemo u idućim mjesecima vidjeti sve više sličnih najava, možda čak i manifestacija koje su bile percipirane kao konkurenti. S jedne strane, to zaista donosi brojne operativne prednosti organizatorima, no mnogi filmski profesionalci izrazili su i skepsu prema takvom smjeru razvoja festivalske scene upozoravajući da bi u regionalnim amalgamima pojedini, a pogotovo manji festivali mogli izgubiti svoj jedinstveni šarm i “okus” koji proizlazi iz ukusa njihovih selektora.
U kontekstu pandemije koja je snažno udarila upravo festivale, a pogotovo one poput Zagreb Film Festivala koji se održavaju u zimskim mjesecima i u zatvorenim prostorima, što im je oduzelo bilo kakvu ozbiljniju priliku da održe izdanje uživo, ova vrsta umrežavanja mogla bi biti jedna od slamki spasa. Više manjih festivalskih izdanja koja će se provlačiti kroz godinu također bi moglo djelomično nadomjestiti neizvjesnu i vrlo ograničenu kinodistribuciju zbog koje brojni filmovi već mjesecima stoje na ledu, povlačeći čitav niz negativnih posljedica za cijelu industriju.
Ključno je pitanje kako će se nove alijanse i pomak prema online prikazivanju odraziti na fizička festivalska izdanja jednom kada ona budu moguća: ako se festivali i dalje budu vodili svojim originalnim kreativnim postavkama, a ne okolnostima koje sve jače diktira Europa, publika bi u tome mogla i profitirati.