Nakon velikih domaćih hitova, “Tri zime” i “Ljudi od voska” te Molièreova “Tartuffea”, Drama HNK Zagreb u nedjelju 12. veljače premijerno prikazuje Shakespeareovu “Zimsku priču”, tragikomediju koju nije lako prepričati. Sve počinje ugodnim druženjem dvojice kraljeva, a kada jedan krene kući, drugi mu šalje ženu da ga nagovori na ostanak. I kada to njoj uspije, kralj Leont upada u zastrašujuću ljubomoru i optužuje trudnu suprugu da nosi dijete njegova prijatelja. Osudi ženu, odbaci tek rođenu kćer... Na kraju priče, godinama kasnije, jer ovdje je i Vrijeme lik, kip njegove žene oživi.
Riječ je o kasnom Shakespeareovu djelu koje se, među ostalim, bavi propitivanjem izgubljenih životnih iluzija, životnim greškama, pitanjima koji se potezi u životu mogu oprostiti, a koji ne, ali i - starenjem. Bard se, u zimi svojeg života, pita: mogu li se popraviti neke životne greške, a Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK Zagreb, objašnjava da se ovo djelo postavlja kada kazalište ima ansambl na vrhuncu snage. I, naravno, ocjenjuje kako je glumački ansambl HNK Zagreb i te kako spreman za ovaj veliki izazov, Shakespeareovo djelo koje se zapravo rijetko postavlja.
Sudeći po riječima Dragana Despota, koji tumači ulogu Leonta, ovo je djelo izuzetan izazov:
– Nakon Othella, prošlog ljeta u Duborvniku, stigao mi je Leont. Obojicu pokreće ljubomora, ali ovdje to nije samo priča o nepovratnim životnim greškama, već o čulima kojima se treba prepustiti. Nisam, niti ću ikada biti, do kraja siguran od kuda sam, iz kojim emotivnih stanaj izvukao svog Leonta.
Alma Prica, u ulozi njegove supruge, nesretne Hermione, kaže da u toj zahtjevnoj bajci “rečenice udaraju” i svjedoči da nije lako u času sve to odigrati na sceni.
“Zimska priča” radi se prema prijevodu Milana Bogdanovića i Branka Gavelle, a režira je gošća iz Britanije Polly Tritschler. Ona je u šest tjedana postavila dramu te se vratila u London gdje su je čekale druge obveze, no kako je Drama HNK Zagreb u međuvremenu bila ne nekoliko značajnih gostovanja, priprema ove premijere se pomakla prema sredini večljače. Ovih dana, pred premijeru, predstavu “brusi” Ivica Buljan, u svojstvu umjetničkog savjetnika. Tako je potpisan u autorskoj ekipi predstave, ali kaže sve je upravo onako kako je redateljica postavila. Sebe, kroz smijeh, naziva glumačkim trenerom, te naglašava kako posebno uživa u tom poslu.
A na pitanje o tome što nam danas znači ovaj komad, potegnuo je usporedbu sa silnikom Trumpom, jer na sceni je zid, onaj koji dijeli Siciliju i Češku (najveći dramatičar svih vremena definitivno nije bio i najveći geograf), zid koji je svojevrsni autorski kredo drugog uglednog gosta, scenografa Johannesa Schűza, čovjeka koji je pomaknuo granice suvremene teatarske scenografije upravo gradeći zidove, kao da je i sam stigao iz proročišta u Delfima.
Redateljica otišla usred priprema i ostavila nedovršenu predstavu...