Nigdje se nisam nagledao toliko premijera filmova braće Coen kao u Cannesu. Od šesnaest filmova koje su napravili, čak devet ih je premijerno prikazano u službenoj selekciji festivala u Cannesu, iz kojega su se često vraćali kući s nagradama. Godine 1991. osvojili su Zlatnu palmu filmom "Barton Fink", 1996. nagradu za najbolju režiju za "Fargo", isti su uspjeh ponovili 2001. godine filmom "Čovjek kojega nije bilo", a 2013. primili su Grand-prix za "U glavi Llewyna Davisa" iz ruku Stevena Spielberga. S izuzetkom filma "Mr. Hula-Hoop", koji bi 1994. godine ostao bez posebnog odjeka i da nije bilo veličanstvenog istrčavanja "Paklenog šunda", svaka je canneska godina s novim filmom braće Coen uvijek bila intrigantnija. Radi se jednostavno o filmašima koji već tri desetljeća spadaju među najintrigantnije na svijetu: stilski dosta raznolike, ali s filmografijom izrazito uravnoteženom u kvaliteti.
Tako je i pravedno
Postali su sinonim za neovisni film, rijetki filmaši koji toliko skladno objedinjuju narativni i umjetnički film. Zbog svega, vijest da će braća Coen predsjedati ovogodišnjim canneskim žirijem dočekana je kao nešto što se podrazumijeva, kao i to da braća imaju tretman jedinstvenog entiteta – obojica su predsjednici žirija. Prvi put u povijesti tog festivala ta se funkcija dijeli.
Tako je jedino i pravedno; čak i najprecizniji kritičari govore o "filmovima braće Coen", iako je sve filmove od 1984. do 2004. godine kao redatelj službeno potpisivao samo stariji brat Joel (rođen 1954.). Tek od 2004. i "Gangsterske petorke" redateljska se funkcija pripisuje i tri godine mlađem Ethanu, iako je on oduvijek jednako pridonosio tom segmentu. No, stvar je u apsurdnoj formalnosti. Pravila Američkog udruženja redatelja (DGA) ne dopuštaju višestruke potpise na mjestu redatelja "kako se ne bi razvodnila važnost funkcije". Iznimke mogu postati tek "etablirani parovi", kao što su braća Coen postala i daleko prije 2004. godine.
>> Najbolji filmovi u kinima 2014. godine
Izvrsni redatelji.