VIP club Dražena Kokanovića ispod zagrebačke Gradske kavane bio je pun kao u večeri otvorenja. Ništa čudno. U tom je jazz klubu gostovao vodeći svjetski romanopisac Jonathan Franzen, književnik koji je, prema rječima Sandre Ukalović iz VBZ-a osobno dopisuje sa svojim urednicima i izdavačima. Roman Simić Bodrožić nosio je tri knjige na potpis. Bilo je ljudi koji su od Franzenu nosili i po desetak knjiga za autogram. VBZ, čini se, ubuduće uopće ne treba prevoditi nove Franzenove knjige na hrvatski, jer kao da svi izvrsno znaju engleski, pa je i publika u klubu tražila da se Franzenov dijalog sa Borivojem Radakovićem uopće ne prevodi na hrvatski. Ipak, spretna prevoditeljica Tea Ražaj nije ostala bez posla. Radaković je gosta prvo ispitivao o pticama, pa o depresiji, ponešto o glazbi, te o likovima iz romana \"Sloboda\", da bi potom pitanja u svoje ruke uzela publika. I to sve dok Franzen nije rekao dosta.
– Ovaj klub je neobično mjesto za razgovor o knjigama. Osjećam se kao da bih trebao pjevati, a ne pričati o knjizi – rekao je Franzen priznajući da je bio ljut, bijesan i zavidan prije nego što je postigao svjetski uspjeh romanom \"Korekcije\".
– I ljutnja je oblik depresije. No, čini veliku štetu. Ipak, ljutnja me spasila, jer kada danas čitam \"Korekcije\" vidim da sam morao biti strašno ljut kada sam to pisao – rekao je raspoloženi Franzen. Na pitanje Željke Ogreste čini li mu se da žene više vole \"Slobodu\", a muškarci \"Korekcije\", Franzen je rekao da mu se čini da \"Slobodu\" najviše vole majke. Priznao je da je zgodno ekscentričan, te da su mu bliži ljudi koji se ne uklapaju, ali da i generalno voli ljude, jer je odgajan na tradicijama egalitarizma. Na početku književne večeri koja je VIP klub pretvorila u saunu svoj trenutak za fotografiranje sa slavnim gostom koji je imao priliku da o romanu \"Sloboda\" popriča i sa Barackom Obamom iskoristio je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
A VBZ je prodao podosta od četiri Franzenove knjige prevedene na hrvatski. Već sutra Franzen leti u Tursku, gdje će nastaviti promatrati ptice. One iste koje je ovih sunačnih dana istraživao i u Maksimiru, premda, kako je sam rekao, ptice ne mare za nas.
– Imao sam priliku neke držati u ruci, ali su jedva čekale da se maknu. A to mi se baš sviđa – rekao je Franzen koji je sasvim sigurno natprosječno duhoviti Amerikanac koji ipak ne bježi od skoro pa srednjoeuropske ironije.
Katastrofalna organizacija. VBZ bi se trebao pitati koga plaća za ovakav fijasko. I sam pisac je rekao što misli o prostoru.