Idući ususret prvom paviljonu studentskog doma Cvjetno naselje, naišla sam na Alena i Aldina. Aldin je sjedio na klupi i pridržavao Alenu mobitel na uhu dok je ovaj ugovarao svoju novu izložbu o kojoj mi nije htio otkriti detalje. I da, Alen Kasumović je na Akademiji likovnih umjetnosti jedini student s invaliditetom. Ima urođenu artrogripozu, odnosno poremećaj koji uzrokuje ukočenost zglobova te deformaciju kostiju i mišića. Ali Alen ima urođen slikarski talent pa njegov odabir fakulteta ne začuđuje. Budući da je praktički nepokretan, slika ustima.
– Kod slikanja, ovisi kojim kistovima ili na kojim formatima radiš. Pa već skužiš da ti je koji put lakše ići s cijelim tijelom, koji put samo vratom, koji put samo usnim mišićima – objasnio je Alen.
Bez posebnog tretmana
Dane provodi s tri asistenta koji se izmjenjuju svaka četiri sata. Tako nas je ubrzo napustio Aldin, na čije je mjesto došao Ante, inače Alenov osobni asistent. Obojicu mu je omogućila Udruga Zamisli. Alena roditelji nikada nisu tretirali kao drugačijeg.
– Meni je bizarno da roditelji svoju djecu smatraju invalidima i da se prema njima odnose previše zaštitnički – kaže Alen. Zato nema problema s percepcijom vlastitog invaliditeta kao nečega neobičnog. Dapače, nerijetko zbija šale na vlastiti račun.
– Humorom ih totalno razbiješ, svemir im poremetiš. Kad vide da se ja smijem, onda i oni vide da to nije nimalo važno – kazao je Alen. Baš kao što i sam voli pomicati granice nekonvencionalnog, isto voli iskušavati s ljudima koji ga okružuju. Svoj invaliditet ne želi iskorištavati za lakše postizanje cilja tako da samostalno obavi većinu fakultetskih obaveza. Primjerice, sve svoje seminarske radove piše sam, čemu se i profesori čude. Kako se bliži kraju školovanja, nagomilao je mnogo radova.
– Ispod kreveta, u garaži, u podrumu, na ormaru... i doma isto! – smije se Alen. Budući da još uvijek nema nikakvu internetsku stranicu na kojoj bi predstavio opus, do njega je moguće doći preko Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama (USUN), čiji je član. Usprkos tome što slika ustima, jedan je od najuspješnijih studenata. Na nedavnim Akademijinim Danima otvorenih vrata u malenoj klasi po zidovima su bili izvješeni Alenovi radovi, a nasred prostorije nalazio se kvadratasti oblik posut brašnom u kojemu su utabani tragovi Alenovih invalidskih kolica. Ondje je Alen izveo simboličan performans kolicima koji uz njegove radove čine skladnu cjelinu.
Stvara bez planiranja
– Volim da su radovi vizualno kompaktni. Da nije samo vizualno zanimljivo, nego da ima priču iza sebe – objašnjava Alen. Najveću pozornost plijenio je zid prekriven impresionističkim autoportretima, napravljenima bez planiranja. Neki su bili veseli, drugi ozbiljni, a poneki prikazivali Alena zarobljenog iza rešetki. Sve su to, naime, njegove likovne bilješke.
– Vodim svojevrstan likovni dnevnik! Bilježio sam svaki dan svoja stanja, misli... svaka prikazuje dnevne promjene – tumači Alen. Kistovi i tempere bliži su Alenovu ukusu od kamena, gipsa, gline i urezivanja u plohe.Kaže kako je planova puno, pred njim je radno, ali i zabavno ljeto. A od jeseni, nadamo se, kreće njegov pravi pohod na hrvatsku umjetničku scenu.
>> Kiparica koja spaja umjetnost, robotiku i umjetnu inteligenciju