Što znače riječi krop, cuza, đalakati, đeđeren, što je fusetlin, a što futa, gdje raste nerodik, a gdje su gorice, tko je potulenec, a tko se štima – samo su neke od trinaest tisuća i petsto aktualnih kajkavskih riječi upisanih u netom predstavljenom “Rječniku đurđevečkoga govora”. Rječnik je otisnut na 900 stranica, a rijetko je kajkavsko štivo koje donosi zapisane i znanstveno obrađene specifičnosti izričaja đurđevačke Podravine u odnosu na druge dijalektalne govore, a njegov je izdavač Gradska knjižnica Đurđevac. Glavna razlika u odnosu na književni standardni jezik naglasni je sustav pomaknut prema kraju riječi, na zadnja dva sloga te upotreba šest samoglasnika, po čemu je uhu prepoznatljiv u odnosu na susjedne kajkavske govore. Rječnik je plod višegodišnje suradnje izvornoga govornika Vlade Miholeka i dijalektologinje dr. Jele Maresić, upraviteljice Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU, koja je tri godine razvrstavala građu i označavala akcente. A pažljivoga slušača i zapisivača Miholeka zaintrigiralo je prije 25 godina jezično bogatstvo njegove bake Roze, tako da je počeo zapisivati riječi, fraze, izreke, toponime. Tijekom godina, mnogi sugovornici nisu ni znali da zaljubljenik u kajkavsku riječ budno sluša, zapisuje riječi koje su konačno završile u velikom izdanju koje je teško 1 kilogram i 60 dekagrama.
– Mnoge se riječi gube jer se ne obnašaju običaji, svetkovine, radovi, događaji. Ovo je krajnje vrijeme da to zapišemo. Sa starom generacijom nestaje i dio govora – rekao je Vladimir Miholek. A recenzent dr. Velimir Piškorec kazao je kako je to knjiga s dušom jer nije bitan samo književni standard već i govori “med svetom”. Riječi pohvale autorima uputila je i recenzentica dr. Mira Menac-Mihalić jer je knjiga sačuvala za budućnost jezično blago mnogih generacija.
– Ovo je biblija đurđevečkoga govora – kazala je na predstavljanju knjige Ankica Šabarić uime Gradske knjižnice kao izdavača.