Bio je to prvi film koji je osvojio svih pet glavnih nagrada Oscar (a riječ je o zlatnim kipićima za najbolji film, glavnog glumca i glumicu, režiju i scenarij) još od 1934. i filma "Dogodilo se jedne noći" redatelja Franka Capre. Uspjelo je to "Letu iznad kukavičjeg gnijezda", filmu koji i danas ima kultni status, a premijeru je imao na današnji dan 1975. godine.
Početak ove slavne filmske priče, prepune kontroverzi, leži u jednom romanu, ali i jednoj obiteljskoj svađi. Naime, film je adaptacija istoimenog romana Kena Keseyja koji je objavljen 1962. godine. Sam Kesey (koji nikada nije pogledao film, ali je bio ponosan na činjenicu da je snimljen) i danas se smatra kontrakulturnom ikonom, piscem koji je premostio vrijeme između tzv. beat generacije 1950-ih i hipija 1960-ih godine 20. stoljeća. Bio je veliki promotor LSD-ja, te je na svom posjedu kraj San Francisca čak osnovao psihodeličnu komunu, s ciljem da ona postane okupljalište umjetnika, pjesnika i glazbenika, u čemu je i uspio, jer je uveo praksu zajedničkog konzumiranja halucinogenih sredstava te rasprava koje su slijedile nakon zajedničkih tripova. Kako bi financirao svoje skupe navike, Kesey je između ostalog radio i kao noćni čuvar u psihijatrijskoj ustanovi i baš je tamo i tada rođena ideja za roman "Let iznad kukavičjeg gnijezda".
No prije snimanja filma, 1963. godine, ta je priča oživjela na kazališnim daskama. Glavnu ulogu tumačio je Kirk Douglas, koji je potaknut velikim uspjehom predstave otkupio prava na film, nadajući se kako će ulogu McMurphyja odglumiti i na filmu. Otac je produkciju filma predao u ruke svome sinu Michaelu Douglasu, ali ovaj je bio uvjeren da je tata prestar za ulogu. Prijatelji obitelji Douglas poslije su svjedočili kako su trebale proći godine da otac sinu oprosti ovu 'izdaju', a melem na ranu svakako je bio nevjerojatan uspjeh filma, koji su u konačnici producirali Michael Douglas i Saul Zaentz, a sniman je u bolnici u Salemu, u državi Oregon.
Svakako najgenijalniji producentski potez bio je angažman redatelja Miloša Formana, koji je tada u Americi još bio velika enigma. On je naime nakon obećavajuće filmske karijere u rodnoj Češkoj tek gradio novi život u SAD-u, zemlji u koju je pobjegao nakon što ga je ruska okupacija Čehoslovačke 1968. godine, kojom je krvavo okončano Praško proljeće, zatekla u Parizu. Za "Let iznad kukavičjeg gnijezda" koji je režirao prema scenariju Lawrencea Haubena i Boa Goldmana, s kojima je i sam surađivao, Forman je dobio svoj prvi Oscar, a taj je uspjeh ponovio 1984. godine s podjednako genijalnim "Amadeusom".
I dok su producenti inovativnog i lucidnog redatelja našli 'od prve', potraga za glavnim glumcima bila je mnogo mukotrpnija. Nakon što je Douglas junior 'otpilio' tatu, uloga McMurphyja prvo je ponuđena Jamesu Caanu, koji ju je glatko odbio, a nakon toga su kandidati za nju bili Marlon Brando i Gene Hackman. U konačnici ju je dobio Jack Nicholson koji je te 1975. godine zacementirao temelje glumačke karijere koja i danas izaziva divljenje, za što je možda najbolji dokaz kratki isječak s YouTubea koji pokazuje reakciju Jennifer Lawrence kada joj Nicholson prilazi i čestita u trenutku dok čeka da joj urežu ime u prvi osvojeni Oscar. Sam Nicholson te je 1975. godine bio na glumačkom vrhu svijeta, jer uloga u filmu "Let iznad kukavičjeg gnijezda", za koju je dobio svoj prvi Oscar (drugi je zaradio 1983. za sporednu ulogu u filmu "Vrijeme nježnosti", a treći, opet za glavnu ulogu 1997. godine za film "Bolje ne može") slijedila je nakon uloge koju je u filmu "Kineska četvrt" ostvario godinu prije, tj. 1974.
Podjednako mukotrpna, ali i uspješna bila je i potraga za glumicom koja će utjeloviti lik medicinske sestre Ratched koja u čvrsto stisnutoj šaci drži svoje pacijente. Tu je ulogu odbilo čak šest glumica: Anne Bancroft, Colleen Dewhurst, Geraldine Page, Ellen Burstyn, Jane Fonda i Angela Lansbury, te se činilo da će se snimanje filma otegnuti do u vječnost, sve dok Louise Fletcher nije prihvatila ulogu tjedan dana prije zakazanog početka snimanja. Ne samo da je ona svojom interpretacijom osvojila Oscar, već se ta uloga i danas nalazi na petom mjestu popisa najvećih filmskih negativaca. Nakon premijere 19. studenoga 1975. godine "Let iznad kukavičjeg gnijezda" nije dobio isključivo pozitivne kritike, ali Akademija je Oscarima ispravila lošiji prvi dojam, što je potvrdila i publika koja je doslovno hrlila pogledati ovaj netipični filmski hit. Danas se ovaj film redovito navodi na popisima najboljih američkih filmova svih vremena, pa se tako primjerice nalazi na 33. mjestu najboljih filmova svih vremena Američkog filmskog instituta, dok se na listi IMDB-a konstantno nalazi među deset najboljih filmova svih vremena. U čemu je dakle tajna "Leta iznad kukavičjeg gnijezda"?
Tome su svakako pridonijele odlična režija i karizmatične uloge doslovno svih koji se u filmu pojavljuju, ali odgovor se krije i u samoj priči koja su mnogi tada čitali kao ključni dokaz da je 'nešto trulo' u (tada) najmoćnijoj državi svijeta. Glavni junak filma Randle Patrick McMurphy definitivno nije 'momak s bijelim šeširom' kakve obožava Hollywood. Štoviše on je kriminalac koji služi kraću zatvorsku kaznu zbog seksa s maloljetnicom, a u ludnicu se prijavljuje sam, nakon što zaključi da će tamo u relativnoj udobnosti dočekati kraj zatvorske kazne. No ono što je posve drukčije u ovom filmu je način na koji taj seksualni predator i zaje..., u nehumanim okolnostima ludnice koja koristi lobotomiju kako bi smirila i neutralizirala one koji ne igraju po njezinim pravilima, postane borac za pravdu te u konačnici i strada zbog drugih.
I lik sestre Ratched bio je velika filmska novost koju je donio ovaj film, jer do tada su medicinske sestre u hollywoodskim filmovima prikazivane poput anđela. Ovdje je ona istinski sadist, mučiteljica pacijenata koji su joj povjereni na brigu, a čiju volju slama čak i najokrutnijom metodom "liječenja" ako ne ide drukčije. Mnogi obožavatelji filma i danas ističu genijalnost načina na koji je Forman izgradio lik Poglavice (glumac Will Sampson) koji u konačnici ubije McMurphyja i bježi iz bolnice. Gledatelji su, naime, dobar dio filma uvjereni kako je doista riječ o gluhonijemom pacijentu, a otkriće donosi scena kada on, nakon što mu McMurphy ponudi žvakaću gumu, jednostavno kaže: "Hvala". Ta scena, kao i njegov bijeg iz ludnice i danas se smatraju legendarnima, a isti status ima i cijeli film koji i dalje odolijeva zubu vremena te je i danas moderan i aktualan (možda i aktualniji ako ga se gleda u svjetlu današnje političke situacije u SAD-u) kao i te 1975. godine kada ga je svijet prvi put vidio.