Mi književni kritičari imamo profesionalnu deformaciju i već nam je preko glave svega vezanog uz Drugi svjetski rat te odmah pomislimo "ne opet". Tako sam prvo reagirao i kada me je Saša Čobanov zamolio da pogledam rukopis Vedrana Buble nakon što je spomenuo pokolj u Gatima i događanja u sirotištu neposredno nakon toga. No ovo je ispalo nešto sasvim drugačije. Nije niti dječji roman iako su većina likova djeca. Ovo spada u žanr horora! Ne onaj horor s čudovištima i duhovima. Ovo je blagi horor zbog svega onog što akteri čine jedni drugima da bi preživjeli, rekao je književni kritičar Matko Vladanović na predstavljanju romana prvijenca 'Kaverna' novinara i putopisca Vedrana Buble sinoć u ispunjenoj zagrebačkoj "Booksi".
Buble je svoj prvijenac pisao devet i pol godina nakon što je od svoje babe Tereze čuo za pokolj u selu Gata u omiškom zaleđu i na temelju pripovijesti i svjedočanstava nje same i drugih ljudi koji su to preživjeli.
- Pisao sam roman gdje god bi se zatekao i kad bi mi bilo računalo pri ruci pa čak i u smjeni na poslu u redakciji između raznih stresnih situacija. Ne bih ni primijetio kada bi počeo pisati te bi se jednostavno trgnuo i vratio u realnost te bi vidio da sam napisao dvije stranice. Često ne bi vjerovao kakve su to gadarije i kakve misli to kolaju u mojoj glavi, naprosto bi se preplašio tih misli zabilježenih na papiru, ispričao je Buble koji je dodao da će zapaliti cijelu nakladu ako će morati još jednom pročitati ovu knjigu.
Buble kaže da je jako teško bilo pisati ovu knjigu jer se morao staviti u glavu djevojčice i to još djevojčice koja je to proživljavala prije 80 godina.
- Za svaku stvar sam morao provjeriti kod pet ljudi da budem siguran je li ta djevojčica mogla tako rezonirati, je li to nešto bilo tada moguće učiniti, jesu li bile moguće takve okolnosti i slično. Osim toga ja osobno u pisanju volim opširne opise, kremastu stvarnost, a dobio sam urednika Zorana Pilića koji to uopće ne voli i voli sve jako prizemno. Rekao mi je da nakon pregleda rukopisa obično ima 300 do 400 opaski, a u ovom slučaju ih je imao 3000. Kada sam mijenjao tekst po tim uputama osjećao sam da gubim sebe u njemu, da to više nisam ja, ali na kraju kada je sve bilo gotovo i kada sam vidio finalnu verziju moram priznati da je to sada zbilja to, ispričao je iskreno Buble koji je otkrio da ga nije omela ni krađa laptopa na kojem su bili ispravci i zbog čega je morao nanovo sve ispravljati. Zanimljivo je da prilikom spomenute provale u stan prijatelja u kojem je počivao Bublin laptop ništa drugo nije bilo otuđeno doli spomenute naprave.
Boris Beck, urednik u izdavačkoj kući Durieux, rekao je da je u ovom romanu zanimljivo to što se svako malo pojavljuju likovi za koje mislite da su glavni i ključni za radnju da bi ubrzo nestali i više se ne vrate, isto je s prizorima i mjestima radnje, što je sve napravljeno vrlo vješto. Beck kaže da stalno imate osjećaj da se pred vama otvara novi sloj te da stalno propadate sve dublje i dublje.
Što se tiče autorove babe Tereze koja je bila okidač za cijelu ovu priču i na temelju čijih svjedočanstava je istkao cijelu "Kavernu", Buble kaže da baba voli reći da joj je žao što mu je uopće to ispričala kada je vidjela koliko se mučio ovih devet godina i zato jer mu je česta isprika zbog izostanka na obiteljskim okupljanjima bila baš to da piše knjigu što bi bilo popraćeno babinim uzvikom "đava odnija tebe i knjigu". Na redu je predstavljanje romana i u autorovom rodnom Splitu na kojem će, kako je sam rekao, odati poštovanje i zahvalu i samoj babi.