Što je danas hrabrost, a što provokacija u teatru? Predstava “Audicija” u Satiričkom kazalištu Kerempuh, redatelja mađarskog porijekla Andrasa Urbana, regionalne zvijezda koja često radi u Hrvatskoj (primjerice "Životinjska farma" u HNK Rijeka ili "Drakula" u ZKM-u) , na ta pitanja ne daje odgovore. Nudi tek naporni koncept hrabrosti o jadnim ljudima iz jedne zemlje s još jadnijim susjedstvom, predstavu u kojoj glumci na trenutke pričaju viceve, ili se sprdaju s redateljem, sobom, ravnateljem kazališta...
Zamišljeno je kao satira, istina koja se baca publici u lice, ali jednostavno ne funkcionira. Znamo sve, rečenice koje smo čuli već smo vidjeli “odjevene” u bolje ideje od onih da desetero glumaca pjeva “Bože čuvaj Hrvatsku...” i završava s “Odoh ja u Njemačku”, dok im nad glavama visi obješeni Oliver Frljić.
Nije stoga čudno da se na jednu od zadnjih replika u predstavi, kada glumice pitaju: “Jeste li svi vi idioti” iz publike čulo nekoliko glasnih: “Da!”. Teatar je to u kojem gledatelj tek žali glumce što se zlopate na sceni, onaj koji ni plakatom ili knjžicom predstave nije orginalan i dosjetljiv, već ženskom pozadinom samo priziva u misli stari album Bijelog dugmeta.
Polazište za “Audiciju” tekst je ruskog dramatičara Aleksandra Galina, ali to vidimo tek u naznaci prve scene. Sve nakon toga autorski je projekt, u zadnje vrijeme aktualno pokriće za manjak ideje što zapravo radiš i što nudiš publici, a očito funkcionira i kao pokriće kada su i svjetla na sceni postavljena tako da zamračiš glumačku emociju dok uvijek iznova vrte Hrvate i Srbe, ostati ili otići iz zemlje, tko su izdajice, oni koji odlaze ili oni koji ostaju... sve u povišenim tonovima deračine, uz prigodne songove.
Najveći umjetnik moderne hrvatske.