Svjetski dan kazališta jučer je protekao u žučljivoj raspravi o događajima u Zagrebačkom kazalištu mladih, koje je postalo novi poligon za obračun političke ljevice i desnice, na lokalnoj razini udružene sa strankom Milana Bandića.
Smjenom članova Kazališnog vijeća iz redova lijevih političkih stranaka koji su podržali kandidata Danijela Ljuboju, te izborom novih članova Vijeća bližih vladajućoj većini koja podržava aktualnu ravnateljicu Snježanu Abramović Milković, propao je pokušaj njezine smjene koju su zazivali članovi glumačkog ansambla ZKM-a.
Glumci smatraju da je dolaskom ravnateljice Abramović Milković na čelo tog teatra (čemu su, naglašavaju, prethodile izmjene uvjeta za kandidaturu) njegova međunarodna relevantnost počela opadati. Ističu da su izgubili iznimne glumice Kseniju Marinković, Ninu Violić i Jadranku Đokić, potom Krešimira Mikića, a sada, po svemu sudeći, i Sretena Mokrovića, kojem je ponuđen angažman u Kerempuhu. Zamjeraju joj i što je navodno odbila Paola Magellija za umjetničkog savjetnika te da je repertoar nedovoljno promišljen i sa značajno manjim brojem premijera i koprodukcija. Zato su, kažu, odlučili podržati Ljuboju kao svojeg kandidata za ravnatelja ZKM-a, što je prihvatilo i sada već smijenjeno Kazališno vijeće, a odbili gradska Skupština i sam gradonačelnik.
– Čak i laiku je jasno da su nezakonito svrgnuti članovi Vijeća te je time napravljen ozbiljan presedan koji pokazuje odsustvo demokratske procedure – uvjeren je Ljuboja, dodajući kako su htjeli bolje, organiziranije kazalište na ponos Zagrebu i Hrvatskoj.
Podsjetimo, smjena Vijeća na dnevni red gradske Skupštine ušla je po hitnom postupku i bez obrazloženja. Naknadno je ipak dodana argumentacija prema kojoj su članovi Vijeća zanemarili kvalitetu predloženih programa, te su naštetili ugledu ZKM-a i ravnateljice.
– Nisu rekli čime smo naštetili ičijem ugledu, osim što smo u zakonom predviđenom roku obavili svoju dužnost i odabrali boljega od dvoje kandidata. Meni bi bilo neugodno probuditi se znajući da sam na čelu neke kuće ostao protivno volji 25 članova ansambla, zahvaljujući miljeu Milana Bandića i, po novom, Zlatka Hasanbegovića – oštro je komentirao smijenjeni član Vijeća Goran Sergej Pristaš, uputivši nas na zapisnik sa zadnje sjednice Vijeća u kojem navode kako je broj predstava tijekom mandata Snježane Abramović Milković pao s 356 u 2014. godini na 256 u 2017. godini, dok se broj premijera prepolovio. Ravnateljica spori tu računicu, ističući da statistikama treba pribrojiti izvedbe u Zagrebačkom plesnom centru koji je, uz proteste dijela plesne scene, pripojen ZKM-u, a s kojima je broj izvedbi u 2017. godini porastao na 399.
– Kazališna vijeća su politička tijela koja bira i razrješava politika, u ovom slučaju Gradska skupština jer je Grad Zagreb osnivač ZKM-a. Mislim da je najvažnije kako kazalište radi. Premijerom Tita Andronika u režiji Igora Vuka Torbice, koja je dobila odlične kritike, još jedanput se dokazala čvrstina i kvaliteta repertoara. Ako ta kvaliteta i rad kazališta nisu referentna točka, to je zaista poražavajuće za struku. Čekaju nas i zanimljiva gostovanja na Sterijinu pozorju, Mittelfestu u Cividaleu, Rokoko kazalištu u Pragu... To je važno! – rekla nam je Abramović Milković, obrazlažući da je ovdje riječ o interesnim, a ne profesionalnim razmimoilaženjima.
Ravnateljicu snažno podržava i bivša predsjednica Vijeća Kostadinka Velkovska, ističući puno gledalište i dobro poslovanje kuće, dok se kao predvodnica opozicije u kuloarima spominje nekadašnja kandidatkinja za ravnateljicu ZKM-a Urša Raukar. Ona nam je jučer samo kratko rekla da kolegu Ljuboju podržava kao i ostatak ansambla, ali da nije kumovala njegovoj kandidaturi.
Što sada slijedi? Nakon izbora novog Kazališnog vijeća, treba očekivati i novi natječaj za ravnatelja. S obzirom na snažnu podršku koju trenutačna ravnateljica ima od vladajuće većine u Gradskoj skupštini, izvjesno je da joj se smiješi još jedan mandat. U njemu mora pronaći način da izmiri strasti i uspostavi novi dijalog s nezadovoljnim glumačkim ansamblom, jer u protivnom će se unutarnji problemi kuće preliti na pozornicu – a gledatelji to znaju prepoznati.
Bandićev kadar koji već desetljećima divlja u kulturi Zagreba u slučaju ZKM-a bio je prisiljen poslužiti se nezakonskim sredstvima eda bi udovoljio beskrajnoj taštini svojega gospodara koji se petlja u stvari o kojima nema ni najmanjeg pojma. To što se ovaj put prijedog Kazališnog vijeća nekako omakao ne pristavši poduprijeti ono što je bilo naređeno jest pozitivan pomak sam po sebi. Korzeti su očito stali pucati. Kad Bandić konačno prijeđe na državnu koštu, sustav u kojemu adoratori Bandićeva lika i djela tako nezasluženo dobro prolaze srušit će se u roku keks.