Kazalište umire! Jesu li krivi glumci?

Jad i čemer! Tim je riječima Borna Baletić, dekan ADU, opisao atmosferu na tribini Položaj mladih dramskih umjetnika u Hrvatskoj, a koja se u petak održala u kazalištu Gavella, u sklopu 1. dana ogranka mladih HDDU. Nije pogriješio jer redale su se priče o dobro poznatim problemima: mladih je glumaca svakim danom sve više, posla nema, sapunice su stvorile lažni dojam da raditi mogu svi, stranci u hrvatskim kazalištima i produkcijama rade bez radnih dozvola, mladi dramatičari šalju svoje radove u razna kazališta, ali odgovora nema...

Najporazniji odaziv

No, koje koristi od razgovora? Nora Krstulović, redateljica i urednica portala Teatar.hr, jasno je upozorila da rješenje problema neće doći izvana:

– Već sam dvadeset godina u ovom poslu i cijelo to vrijeme nije se pojavila nijedna jedina studentska glumačka družina. Želite li vi raditi ili se uhljebiti u nekom kazalištu? Najporaznija činjenica jest broj ljudi koji je došao saslušati ovu tribinu, onih o čijim problemima govorimo – istakla je Nora Krstulović. I bila je upravu jer, uz četvero najavljenih govornika i četvero organizatora, pred njima je sjedila “hrpica” profesionalaca (uz ljude iz Gavelle, došli su Goran Grgić i Tonko Lonza), a na samom početku i sedmero mladih dramskih umjetnika. “Ispričnicu” imaju samo oni na čiju je promociju dekan Baletić odjurio prije kraja same tribine.

Joško Ševo je upozorio da je u ovu akademsku godinu u Hrvatskoj upisano čak 48 brucoša glume, a da su najave za godinu 2015./2016. 64 brucoša, a spominje se i osnivanje još jedne akademije. Naravno, govorilo se o teškoj, recesijskoj situaciji u kazalištima, nemogućnosti zapošljavanja, premalog broja audicija, ali i upozorilo na mlade koji uporno guraju svoje autorske projekte.

Ne čuju i ne razumiju

– Je l’ ste vi ovdje za... – otvoreno je okupljene upitao Tonko Lonza i nastavio:

– Kazalište umire. Zadnju sam dobru predstavu u HNK Zagreb gledao 1993., danas glumce ne čujem i ne razumijem. Glumac je taj koji u svojim rukama ima božanstvo i oni su krivi za smrt kazališta – rekao je Lonza u svom emocionalnom obraćanju mladima i svoje riječi “potkrijepio” zamahom štapa koji je naslijedio od velikog Branka Gavelle.

Boris Svrtan, ravnatelj Gavelle, složio se s tvrdnjom da je naše kazalište ostalo u socijalizmu te upozorio da je inicijativa o gradnji nove, male dvorane ovog kazališta stvorena upravo zato da se pruži prilika mladima, ali i na činjenicu da ju je situacija u Zagrebu izgurala s liste prioriteta.