Na improvizaciju spremni, vrhunski glumci Vilim Matula, Hrvoje Kečkeš, Rakan Rushaidat i Borko Perić svojom su izvedbom predstave „Jazavac u Kerempuhu" na noge digli publiku u maloj dvorani Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Gotovo dvosatna predstava, autorski projekt Olivera Frljića, ali i glumaca koji su koautori standupovskog teksta, označila je početak četverodnevnog gostovanja Satiričkog kazališta Kerempuh u novosadskom kazalištu koje je pandan hrvatskim nacionalnim kućama koje imaju dramu, operu i balet. Predstava potaknuta svojedobnom promjenom naziva jedinog hrvatskog (a nekad i jugoslavenskog) satiričkog kazališta iz „Jazavca" u „Kerempuh" iskorištena je za brutalno ismijavanje hrvatske (i regionalne, ali i europske) tragične zbilje. Predstava je to na rubu političke korektnosti, feralovska i, ako hoćete, matakovićevska (Dubravko Mataković, autor stripa iz Vinkovaca), alanfordovska i monodramska. Živo kazališno tkivo u kojem se glumci razgolićuju do kraja, kako fizički (nemojte to shvatiti bukvalno) tako i psihički, progovarajući o svojim strahovima, predrasudama, opsesijama, vlastitim stvarnim problemima. A onda publiku nasmijavaju i urnebesno oponašajući američku curu Kolindu Grabar-Kitarović, nervoznog Zorana Milanovića, iskompleksiranog Tomislava Karamarka ili pak neshvaćenog skladatelja Ivu Josipovića. Ali ima u predstavi i Arkana, Nikolića, Vučića... Čak se našlo mjesta i za Dimitriju Demetra, ilirskog pisca za kojeg se s pozornice moglo čuti da je po nacionalnosti Grk, što je iz koncentrirane publike ispravljeno u Cincar.
Zanimljivo, baš je zagrebački HNK novosadskom kazalištu poklonio Demetrovu bistu, vrijedni rad Frana Kršinića, koja se nalazi u predvorju monumentalnog teatra koji ima dvije scene, pa se uz nezaustavljive kerempuhovce koji su briljirali u maloj dvorani u onoj velikoj izvodila Verdijeva „Traviata". A o dvije scene zagrebački HNK može samo sanjati...