Klarinetistica iz Stona Marija Pavlović koja je ove godine za album snimljen s Martinom Filjak osvojila čak tri Porina u subotu je u Kneževu dvoru na Dubrovačkim ljetnim igrama prvi put u životu zasvirala sa solistima milanske Scale Gli Archi Scaligeri. S njom smo razgovarali uoči koncerta koji je bio rasprodan, a Mariji Pavlović to nije prvi put da nastupa na uglednom festivalu.
– Ja sam izabrala što ću svirati solo, a program se temelji na talijanskim skladateljima. Cilj je ravnatelja Ivana Repušića da hrvatske umjetnike stavi u kombinaciju sa stranim ansamblima. Na Igrama sam svirala više puta. Kao solistica, uz Porin kvartet, uz Martinu Filjak i Kajanu Pačko, uz Zagrebačke soliste... Knežev dvor je za mene super prostor, pun inspiracije, vrlo originalan. Nisam imala neugodna iskustva s bukom – kaže Marija.
Početak u limenoj glazbi
Glazbom se počela baviti u limenoj glazbi u Stonu gdje je svirala baš klarinet. Klarinet i ni jedan drugi instrument.
– Govorili su mi da je to muški instrument, ali čim sam čula njegov zvuk, znala sam da želim svirati baš taj instrument. U rodnom sam Stonu išla u osnovnu školu, a u muzičku školu u Dubrovniku. Onda je počeo rat i s petnaest sam godina otišla u Zagreb. Bile su to posebne godine, ne jednostavne. Zapravo sam sve sama u životu napravila. Akademija u Zagrebu, magisterij u Salzburgu. Onda sam išla u Belgiju... Uvijek sam imala stipendije, domaće i strane. Tu je stipendija Ministarstva obrazovanja, pa Rotary cluba u Belgiji... Za sve sam to imala audicije, ništa to nije došlo samo. Dobila sam i nagradu Zagrebačke filharmonije 1998. za najboljega mladog glazbenika. Zahvalna sam za sve što sam dobila, ali sam se i sama potrudila da to dobijem – kaže smireno Marija uvjerena da klasična glazba nikada neće propasti te da kvaliteta uvijek mora izaći na vidjelo.
– Sada živim u Antwerpenu i predajem na Muziekacademie Hemiksen-Antwerpen. U Hrvatskoj imam koncert na Igrama pa s Martinom Filjak sviram u Hvaru i u Šibeniku, te idem u Bugarsku. Ne mogu se potužiti na nastupe. Naravno da se može živjeti od glazbe – veli Marija. A kako su Martina Filjak i ona podijelile tri Porina?
Porin nije za “sjeckanje”
– Dobili smo Porin za najbolju produkciju, snimku i album. Dva su Porina otišla producentu i ton-majstoru, a treći sam ja primila, jer je Martina bila u Americi na turneji. Taj je Porin sada kod mene. To je skulptura, a da se može prepoloviti, ja bih ga još nasjeckala. A Martina i ja smo studirale u Zagrebu. Tada nismo surađivale, svaka je otišla na svoju stranu. Kad smo se slučajno srele, dogovorile smo suradnju. Cantus je bio naš izdavač – kaže Marija.
Moraju li klasičari svirati Jacksona?
- To onda više nije klasična glazba. Ja obožavam Michaela Jacksona, međutim to je druga branša. Ne možemo uspoređivati klasičnu glazbu i Jacksona. Ja se bavim isključivo klasikom i to mi ide OK. U nekom trenutku ipak se morate opredijeliti. Jedino se pitam, ako se čovjek dugo bavi tim “crossoverom”, može li se vratiti klasici. Nije teško ući u to, ali treba biti dovoljno dobar za povratak. Klasična je glazba vrhunski sport, a ne znam koliko je to ljudima jasno. To zahtijeva potpunu predanost, i fizičku i psihičku. Ne možeš sjediti na dva stolca. Oni koji to mogu, svaka čast. Ja se “crossoverom” nisam bavila. Volim to, ali pitam se kako nakon sve te buke možeš svirati Mozartov koncert za klarinet koji mora biti perfektan. Je li to moguće? Ali to je već filozofija – kaže Marija s kojom smo posjetili njezin rodni Ston i snimili je u tom gradu.
Posebno ju je dojmio susret na jednom majstorskom tečaju u Španjolskoj sa našim hornistom Radovanom Vlatkovićem, s kojim je svirala, suradnja s Martinom Filjak ili nastup sa Reneom Duchableom, kao i sa mojim suprugom, fagotistom Pieterom Nuyttenom. Zadovoljna je i količinom glazbene literature za klarinet i to napose one komorne. Brahms je tako napisao dvije sonate i kvintet i trio s čime, se, priča Marija, neki instrumenti ne mogu pohvaliti. A bi li ona otišla u stalni angažman u neki orkestar?
- Zašto ne. Ja i sviram u raznim orkestrima. Time širite svoj horizont - veli umjetnica koja ima čitav niz klarineta, zahvaljujući i tome što su njihove cijene puno pristupačnije, primjerice, od klavira. A svira li na klarinetu narodnu glazbu?
Ne sviram narodnjake
- Koju narodnu mislite? Narodnjake, naravno ne. Tradicionalnu našu glazbu volim. Ali sva ta glazba je zastupljena u klasičnoj glazbi. Ima je kod svih velikih skladatelja. To ne možete izbjeći. To je ljepota. Volim stare napjeve, stare dalmatinske pjesme, ali se time profesionalno ne bavim. Ali se interesiram za to. Volim i kletzmer glazbu koja je bez klarineta nezamisliva _ veli Marija koja je klarinet čula kao mala na radiju, i već je tada rekla, ili ću svirati to, ili ništa. osebno ju je dojmio susret na jednom majstorskom tečaju u Španjolskoj sa našim hornistom Radovanom Vlatkovićem, s kojim je svirala, suradnja s Martinom Filjak ili nastup sa Reneom Duchableom, kao i sa mojim suprugom, fagotistom Pieterom Nuyttenom. Zadovoljna je i količinom glazbene literature za klarinet i to napose one komorne. Brahms je tako napisao dvije sonate i kvintet i trio s čime, se, priča Marija, neki instrumenti ne mogu pohvaliti.
E, ovo se zove zbrka od članka. Jadna Marija, kad ga pročita ima da se samo nasmije. Ili je DD bio pijan ili je onaj tko je pripremao članak malo munjen.