Boris Svrtan, koji u kazalištu Kerempuh upravo priprema predstavu "Gruntovčani":
- Ja Martina Sagnera nisam osobno poznavao, samo kao kolegu. Ali to koliko je on utkao našeg mentaliteta i naše sudbine u tu ulogu po kojoj je najviše obilježen, to je fascinantno i osjećam se kao da smo ga svi osobno poznavali. On je zaista bio dio svake obitelji, pogotovo u sjevernoj Hrvatskoj. Ja sad, u spomen njemu i cijeloj ekipi koja se još dobro drži, radim predstavu eto ne kao podjsećanje, nego kao vječito živu metaforu našeg hrvatskog tla i mentaliteta. Prvi put sam ga upoznao kao kazališnog glumca, u Komediji, još dok sam bio klinac i dolazio s muzičkom omladinom u kazalište u osnovnoj školi. Zaista je imao impozantnu karijeru i doživio je i lijepe godine i da je takvih glumaca koje možemo pamtiti po takvim ulogama u Hrvatskoj više, bila bi naša kultura i kudikamo bogatija.
Antun Vrdoljak, redatelj u čijoj je "Dugoj mračnoj noći" Sagner ostvario zadnju filmsku ulogu:
- Vrlo mi je teško o tome govoriti. Martin Sagner nije bio samo glumac, bio je moj prijatelj i ja to teško doživljavam. Bio je jedan krasan čovjek, sjajan glumac i ono što ne zna nitko - bio je dragovoljac Domovinskog rata. On je proveo rat na Sunji, tamo gdje su bili svi ti naši intelektualci... Umro je jedan dobar čovjek, jedan veliki glumac i šteta je ogromna, nenadoknadiva.
Drago Utješanović, glumac i kolega:
- Osobno, privatno ga nisam poznavao, ali pripadam toj generaciji koja je odrasla uz Gruntovčane i uz tu njegovu ulogu koja je sigurno u nekoliko najboljih i najvećih uloga što smo mogli glumce vidjeti na pozornici. Neposredno prije nego što ste me nazvali, čuo sam se s Ivom Šimić, suprugom Matije Šakoronje koji će igrati Dudeka u Kerempuhu u Gruntovčanima - to je možda neki znak da takva krasna literatura i taj Dudek će živjeti vječno.
Duško Ljuština, dugogodišnji ravnatelj kazališta Kerempuh:
- Martin Sagner sigurno spada u sam vrh hrvatskog glumišta. Kako u kazalištu, tako na filmu i televiziji. Naša kuća ga posebno pamti jer je on jedan od glumaca koji je stvarao ovo kazalište i koji se njemu pridružio još u Medulićevoj ulici kao tada u kazalištu koje je tamo osnovano 1964. i djelovalo dugi niz godina. 1978 godine odlazi iz "Jazavca" u kazalište Komedija gdje ostavlja veliki veliki glumački trag. Ja osobno sam s njim se poznavao, družio, bio je sjajan čovjek, a surađivali smo na Kerempuhovom projektu kojeg je režirao Georgij Paro "Svoga tela gospodar" predstavu koju je Sagner igrao u alternaciji sa Mladenom Šerbentom. I Kerempuh će ga se trajno sjećati kao jednog od utemeljitelja ovog kazališta.
I ne samo na sjeveru Hrvatske.